Svi'ski trkač Ante Ružić - Baćo

Ante Ružić - Baćo

Splitski osobenjak rođen u Gojsalića ulici na Lučcu. Otac mu Marin bio je težak i crkvenjak te pjevač u crkvi sv. Petra. Baćo je bio posebna izgleda, težak „220 librica“, s kolutom ispod uha s polucilindrom ili tropskim šeširom na glavi, kicoš s karanfilom o zapećku i raznim ordenjem, koje je kozna kuda sakupio. Kao mladić prodavao je bublice pred školom i pred kupalištem na Bačvicama. Legenda je međutim vezana uz njegovu neobuzdanu volju za trčanjem. Po Splitu se pričalo kako je Bačo trčao u Americi, Engleskoj, Austriji, Češkoj, Mađarskoj, Italiji, i Francuskoj, ali za te tvrdnje nemamo pouzdane dokaze. Ali zna se da su prve trke Baće protiv fakina Veljače bile od Lege do krčme „Plevna“, pa sa Zermom ( odjevenim u crne hlače) oko funtane (Bajamontuše – duša me boli) na Rivi.
Slijedila je trka s feratom do Sinja, pa sa konjem Sokolom. Ne treba naglašavati da je Baćo u svim trkama pobjeđivao, a Sokol je „baci pinu“ i jedva osta živ. Udaljenost od kafane Muljačić do restorana Marjan na prvome vrhu i natrag, Baćo je pretrčao za 10 minuta i 32 sekunde, od Drniša do Knina 1h 30min, a od Drniša do Šibenika 2h i 10 min. 1916. god. (izvor- splitski list Jedinstvo).
Baćo je oborio svjetski rekord u Zagrebu (ne znamo koji), a da će ga potvrditi u trci od Splita do Trogira. Te iste 2016. god Baćo trči po Rivi natraške i sa karijolom. Lokalni novinski komentator je ovako prokomentirao taj neuobičajeni spektakl: „ Nije toliko čudno gledati Baću kako trči, koliko onaj okupljeni svijet koji je prodangubio puna tri sata.“ Na Sudamju 1922. god. (Baćo ima već 39 god.), trči oko gore spomenute funtane ( ne smin joj spomenut ime jer me odmar duša zaboli), 25 puta za svega 25 mimuta, a iste godine je pobjedio konja u trci izdržljivosti. Na Sudamju 1924.( to je već postala tradicija) trči dvaput po jedan sat od Carinarnice do kafane na Novoj obali, a u rujnu trči sa Vjekoslavom Belasom iz Tisnog na „izdršku“ od 4 sata. Iste godine trči od Lučkog poglavarstva do Visoke i natrag za 40min.

Njegov osmogodišnji sin Izidor te godine također počinje trčati uz oca pa kreću iz gradskog perivoja na Manušu do Solina i natrag za nevjerovatnih 50 minuta. Baćo je već tada na 95 kg što rezultatima daje nevjerovatnu dimenziju. Uoči zime ovaj dvojac trči u Zagrebu i to 2h i 30 min od Realke do Savskog mosta, nakon čega je najavljena turneja Berlin – Pariz – London. U prosincu Bačo poziva sve trkače na dvoboj, a 1925. utrkuje se sa svojim 9 god. sinom od Biskupove palače do Žrnovnice i natrag, gdje poslije utrke prodaje svoje portret fotografije. 1926. god. otac i sin trče oko funtane (psst.) na Rivi, gdje je Baćo pretrčao 311 krugova a sin Izidor čak 349. Dječak je dakle prevalio punih 38 km i nadmašio oca. Te godine trče i u Zagrebu 40 km za 2 sata i 40 min, te od Splita do Dugog Rata i natrag. Sa 45 god. 1928. god. Baćo po velikoj vručini u kolovozu, trči 330 krugova oko funtane. Na Sudamju 1929. Baćo nadmašuje sam sebe trčeći od 6,30- 10,30 prevalivši 520 krugova. Slijedeće Sudamje 1930. to je vrijeme prepolovio objašnjavajući da za ono što drugima treba 5 sati, njemu treba samo 2, usput izazavavši sve koji eventualno imaju iluzija da mu se mogu suprostaviti. Te godine na sajmu u Solinu je Baćo bio pokraden nakon čega izjavljuje da je „ponosan što je uopće mogao biti pokraden“.

 Iduće godine 1931. senzacija: Baćo trči od 10,30-15,30 oko funtane, i odmah vijest za iduću Sudamju 1932. Baćo kreće od Manuške poljane do Solina brže od nove ubrzane ferate. Ali to se nije dogodilo. Naime te se godine prekinula nevjerojatna trkačka karijera prilično nerazumljivim i nepromišljenim petljanjem u policijske poslove te je bio uhapšen. Evo kako: U kolovozu te 1932. god. na Zapadnoj obali utopio se fotograf Rath. Kolega mu također fotograf Ilija Ruljančić lansira svoju verziju i tvrdi da se radi o ubojstvu, te da je u pitanju imovina ubijenog. U nastavku poručuje vlastima da kao pravnog zastupnika imenuju „Dr. Antu Ružića Baću“, što je izgledalo prilično neukusna šala. Međutim spomenuti Ruljančić uskoro biva uhapšen zbog krađe sata. Vrhunac ludosti (to se samo u Splitu može dogodit) nastaje kada se pri tom na policiji pojavljuje sam Baćo predstavljajući se kao „šef policije“ i pokušavajući im zapovjedati. Poznato je da tadašnja policija nije baš imala nekog smisla za humor, pa su Baću zatvorili. I s trčanjem je bio kraj.

Drugo poglavlje Baćine karijere koje ide uporedo s trčanjem je „novinarstvo“. Bio je urednik šaljivog lista koji je dvadesetih godina izlazio pod raznim imenima: Supie, Rešeto, Kukumar, Palombaro, Zvončić, Strila, Šupjača, Kalamita, Šajeta, Lavandera, Rombizon, Škovacin, Marun, Luce Kusa i dr. Iza Baćine uredničke odgovornosti krili su se razni anonimni veseljaci koji su se zabavljali pisanjem raznih, katkad i neukusnih šala, a Baćo je time zaradio koji dinar. Cijeli mu je igrokaz ipak bio potpuno jasan pa jednom piše: „Bože moj, koliki pametni ozbiljno mislu ča ja ludi u šali govorin“. Tako mu se 1924. god. dogodilo da ga je činovnik na željeznici Vjeko Medveščak tužio zbog časti koju vrijeđaju pjesme objavljene u „Marunu“. Baćo je osuđen na tri mj. zatvora, a pravi autor je „našao shodnim da ostane u sjeni“.

Umro je 13.12.1936. god. u svojoj bijednoj potleušici usred Geta, gdje je ležao na podu, bez kreveta i pokrivača. Dan ranije još je imao snage pričati i šaliti se sa susjedima. Nitko zapravo nije znao što u sebi proživljava taj čudni čovjek koji se zadnjih netrkačkih godina pojavljivao sa zgužvanim polucilindrom na glavi ili gologlav, ali u gotovo raspadnutom bonžuru- sa cvijetom u zapućku. Kakve li legende! Miljenko Smoje oživio ga je kao splitski simbol i legendu u „Velom mistu“. A Štandarac“, šaljivi list od 03.01.1937. objavio je pokojnikovu karikaturu i ozbiljnu posmrtnu riječ pod naslovom: „Svjetski trkač“. Tu je među ostalim rečeno: „Grad Split izgubio je još jednog tipa starog vika, deklamatora, čovika od svita, siromaha-poštenjaka i pokladnog zabavljača malog puka. laka mu zemlja( Iz „Ča je pusta Londra“, pok. Tolje Kudrjavceva).“(M.J.)

Prenesno sa web stranice Klub Splićana 

 Pronašao: Rino Calamaris