Crkva i samostan sa srednjovjekovnim romaničko-gotičkim klaustrom iz 14. st.
doživjeli su u 19. st. korjenite promjene i znatne devastacije. Jednobrodna je crkva Sv. Frane preokrenuta od izvorne orijentacije istok-zapad, pa se i danas u crkvu ulazi s istoka
kroz negdašnju apsidu.
Više o splitskim crkvama (link)
Pronašao: Darko Rom
Po dolasku u ove krajeve (poč. 13. st.) braća franjevci su, kako je tada bio običaj, na rubu grada podigli svoj samostan i crkvu koja je znatnom pregradnjom potkraj 19. st. promijenila prvobitni izgled. Uz tu staru crkvu sagrađen je početkom 14. st. mali klaustar romaničkih obilježja, do danas vrlo dobro sačuvan. Crkva i samostan nedavno su obnovljeni i u cijelosti preuređeni.
Od umjetnina u crkvi je najvrednije gotičko slikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina iz početka 15. st.. U njoj su i grobnice i nadgrobne ploče uglednih Splićana: arhiđakona Tome (1200.-1268.) pisca i kroničara, književnika Marka Marulića (1450.-1524.), skladatelja Ivana Lukačića (1587.-1648.), pjesnika Jeronima Kavanjina (1643.-1714.), političara Ante Trumbića (1864.-1938.). Osobito su dragocjeni stari arhiv i biblioteka toga samostana.
U samostanu su živjeli ugledni ljudi hrvatske i splitske povijesti poput fra Bernardina Splićanina (pisac "Lekcijunara", prve knjige na hrvatskome jeziku tiskane latiničkim pismom 1495. god.) i spomenutoga skladatelja i orguljaša I. Lukačića.
U neposrednoj blizini samostana je mala zaklonjena lučica (mandrač) gdje su se od davnine vezivale barke stanovnika Velog Varoša. Do prošlog st. tu je radilo i malo brodogradilište. (Grad Split - link)
doživjeli su u 19. st. korjenite promjene i znatne devastacije. Jednobrodna je crkva Sv. Frane preokrenuta od izvorne orijentacije istok-zapad, pa se i danas u crkvu ulazi s istoka
kroz negdašnju apsidu.
Više o splitskim crkvama (link)
Pronašao: Darko Rom
Crkva Sv. Frane sa samostanom glavni je
prostorni i duhovni spomenik ovog dijela grada.
Čitav je sklop sagrađen
nad starokršćanskom crkvom iz 5. ili 6. st., koja je bila posvećena sv.
Feliksu, po tradiciji salonitanskome mučeniku iz 4. st. Splitski
kroničar arhiđakon Toma (1200. -1268.) piše da ju je u 11. st. pregradio
i preuredio splitski nadbiskup Ivan.Po dolasku u ove krajeve (poč. 13. st.) braća franjevci su, kako je tada bio običaj, na rubu grada podigli svoj samostan i crkvu koja je znatnom pregradnjom potkraj 19. st. promijenila prvobitni izgled. Uz tu staru crkvu sagrađen je početkom 14. st. mali klaustar romaničkih obilježja, do danas vrlo dobro sačuvan. Crkva i samostan nedavno su obnovljeni i u cijelosti preuređeni.
Od umjetnina u crkvi je najvrednije gotičko slikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina iz početka 15. st.. U njoj su i grobnice i nadgrobne ploče uglednih Splićana: arhiđakona Tome (1200.-1268.) pisca i kroničara, književnika Marka Marulića (1450.-1524.), skladatelja Ivana Lukačića (1587.-1648.), pjesnika Jeronima Kavanjina (1643.-1714.), političara Ante Trumbića (1864.-1938.). Osobito su dragocjeni stari arhiv i biblioteka toga samostana.
U samostanu su živjeli ugledni ljudi hrvatske i splitske povijesti poput fra Bernardina Splićanina (pisac "Lekcijunara", prve knjige na hrvatskome jeziku tiskane latiničkim pismom 1495. god.) i spomenutoga skladatelja i orguljaša I. Lukačića.
U neposrednoj blizini samostana je mala zaklonjena lučica (mandrač) gdje su se od davnine vezivale barke stanovnika Velog Varoša. Do prošlog st. tu je radilo i malo brodogradilište. (Grad Split - link)

Nema komentara:
Objavi komentar