Zvonik crkve je uništen prilikom bombardiranja 1944.godine, srušena 1959.
Goran Borčić - Marjan nekada:
"....Godine 1689. osnovana je bratovština iste crkve (Confraternitat s. Petri de Solurat) sastavljena od samih ribara. Bratovština se razišla 1840. godine, a crkva je predana Petru Petrini. Njegovi su baštinici predali 1883. godine Bratovštini sv. Ante koja je bila u samostanu franjevaca na obali i nekim ribarima. Ta se bratovština proširila s tim ribarima i dogradila na istom mjestu novu crkvu sv. Ante.
Bila je to jednobrodna građevina jednostavne, pravokutne tlocrtne osnove, pravilne orijentacije zapad-istok, malih dimenizija - 6 x 4 metra.
Nova crkva bila je gotova 1884. godine te je u nju iz samostana franjevaca prešla Bratovština sv. Ante i prenijela u nju svoj mramorni oltat. Blagoslovio ju je 7. prosinca 1884. godine biskup Marko Kalogjera. Te se godine obnovila i stara Bratovština sv. Petra, a zatim dolazi do ujedinjenja ovih dviju bratovština.
Nova crkva izgrađena je po nacrtu Ivana Tomića, a radio ju je majstor Vicenzo Segvić. Bila je jednobrodna kamena crkva, s pravokutnom širokom lađom, veličine 8 x 9 metara, orjentirana u smjeru sjever-jug, s glavnim pročeljem prema moru. S istočne strane bili su sakristija i zvonik kvadratne osnove. Gornji je dio zvonika na sve strane bio rastvoren dugim lučnim otvorima, a završavao je kupolom u obliku lukovice. Pred južnim pročeljem crkve nalazila se popločana pjaceta, ograđena kamenim zidom s južne strane.
Pučani su crkvu nazvali sv. Ante Tolomaša jer su njezini bratimi naginjali autonomaškoj stranci Ante Bajamontija.
Crkva sv. Ante više ne postoji, porušena je 1959. godine, jer je tijekom rata 1944. godine bila jako oštećena bombardiranjem. Tijekom arheoloških istraživanja otkriveni su temelji ove crkve s kraja 19. stoljeća, ali nije pronađen nijedan arhitektonski ulomak crkvenog namještaja..."
Pronašao: Rino Calamaris
"....Godine 1689. osnovana je bratovština iste crkve (Confraternitat s. Petri de Solurat) sastavljena od samih ribara. Bratovština se razišla 1840. godine, a crkva je predana Petru Petrini. Njegovi su baštinici predali 1883. godine Bratovštini sv. Ante koja je bila u samostanu franjevaca na obali i nekim ribarima. Ta se bratovština proširila s tim ribarima i dogradila na istom mjestu novu crkvu sv. Ante.
Bila je to jednobrodna građevina jednostavne, pravokutne tlocrtne osnove, pravilne orijentacije zapad-istok, malih dimenizija - 6 x 4 metra.
Nova crkva bila je gotova 1884. godine te je u nju iz samostana franjevaca prešla Bratovština sv. Ante i prenijela u nju svoj mramorni oltat. Blagoslovio ju je 7. prosinca 1884. godine biskup Marko Kalogjera. Te se godine obnovila i stara Bratovština sv. Petra, a zatim dolazi do ujedinjenja ovih dviju bratovština.
Nova crkva izgrađena je po nacrtu Ivana Tomića, a radio ju je majstor Vicenzo Segvić. Bila je jednobrodna kamena crkva, s pravokutnom širokom lađom, veličine 8 x 9 metara, orjentirana u smjeru sjever-jug, s glavnim pročeljem prema moru. S istočne strane bili su sakristija i zvonik kvadratne osnove. Gornji je dio zvonika na sve strane bio rastvoren dugim lučnim otvorima, a završavao je kupolom u obliku lukovice. Pred južnim pročeljem crkve nalazila se popločana pjaceta, ograđena kamenim zidom s južne strane.
Pučani su crkvu nazvali sv. Ante Tolomaša jer su njezini bratimi naginjali autonomaškoj stranci Ante Bajamontija.
Crkva sv. Ante više ne postoji, porušena je 1959. godine, jer je tijekom rata 1944. godine bila jako oštećena bombardiranjem. Tijekom arheoloških istraživanja otkriveni su temelji ove crkve s kraja 19. stoljeća, ali nije pronađen nijedan arhitektonski ulomak crkvenog namještaja..."
Pronašao: Rino Calamaris
Nema komentara:
Objavi komentar