Ivo Tijardovic
Maestro
Ivo Tijardović, skladatelj čije su melodije postale pučke pjesme,
popularne mnogo šire od njegovog dalmatinskog zavičaja, istinska je
splitska legenda. Bio je istaknuti rodoljub, dirigent, koreograf,
slikar, karikaturist, novinar, poliglot, prevodilac … Rođen je 1895.
godine u Splitu u kući uz istočne zidine Palače. S glazbom i slikarstvom
došao je u dodir još u gimnazijsko doba. Ratne godine proveo je u
talijanskom zarobljeništvu te kao jugoslavenski dobrovoljac u Solunu. U
Beču je studirao arhitekturu a u Zagrebu završio Dramsku školu HNK-a. U
ranijem stvaralačkom razdoblju dvadesetih godina 20. st. napisao je više
opereta (Pierrot Ilo, Kraljica lopte, Zapovjed maršala Marmonta, Mala
Floramye i Spli’ski akvarel), a u kasniji
m
godinama opere Jurek i Štefek, Dimnjaci uz Jadran (s temom okupacije i
oslobodilačke borbe), Marko Polo i Dioklecijan (koja nije izvedena).
Napisao je i kantatu Judita.
Bio je intendant HNK-a u Splitu (1940. – 1941.).
U godinama talijanske okupacije Dalmacije sudionik je u radu
Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta i u ilegalnom Gradskom NOO-u,
čiji je predsjednik bio od svibnja 1942. do rujna 1943. Bio je član
ZAVNOH-a i predsjednik Oblasnog NOO-a za Dalmaciju.
U kući Ive
Tijardovića održan je sastanak odbora umjetnika na kojem je odlučeno da
se priredi čuvena ilegalna likovna izložba umjetnika povezanih s NOP-om
1943. godine u Ulici Corso Italia 15 (Zvonimirova), u stanu kipara
Marina Studina. Na izložbi je Tijardović izložio nekoliko svojih
akvarela i crteža olovkom. Zajedno s grupom splitskih intelektualaca
iste je godine krenuo u partizane sudjelujući na Konferenciji kulturnih
radnika u Hvaru 1943. U to vrijeme obradio je pučku splitsku pjesmu
Marjane, Marjane i priredio više koncerata za ranjenike u Italiji, u
Visu i u Splitu. U Split je došao s Kazalištem narodnog
oslobođenja 1944. godine obnovivši kazališni život. Bio je intendant
HNK-a u Zagrebu i direktor Državne muzičke akademije. Umro je u Zagrebu
1976.
Bio je intendant HNK-a u Splitu (1940. – 1941.).
U godinama talijanske okupacije Dalmacije sudionik je u radu Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta i u ilegalnom Gradskom NOO-u, čiji je predsjednik bio od svibnja 1942. do rujna 1943. Bio je član ZAVNOH-a i predsjednik Oblasnog NOO-a za Dalmaciju.
U kući Ive Tijardovića održan je sastanak odbora umjetnika na kojem je odlučeno da se priredi čuvena ilegalna likovna izložba umjetnika povezanih s NOP-om 1943. godine u Ulici Corso Italia 15 (Zvonimirova), u stanu kipara Marina Studina. Na izložbi je Tijardović izložio nekoliko svojih akvarela i crteža olovkom. Zajedno s grupom splitskih intelektualaca iste je godine krenuo u partizane sudjelujući na Konferenciji kulturnih radnika u Hvaru 1943. U to vrijeme obradio je pučku splitsku pjesmu Marjane, Marjane i priredio više koncerata za ranjenike u Italiji, u Visu i u Splitu. U Split je došao s Kazalištem narodnog oslobođenja 1944. godine obnovivši kazališni život. Bio je intendant HNK-a u Zagrebu i direktor Državne muzičke akademije. Umro je u Zagrebu 1976.
Pronašao: Davor Pelaić
Nema komentara:
Objavi komentar