Grgur Ninski - prijedlog iz 1925

Prijedlog postave spomenika Grguru, arhitekta Wernera Schürmanna iz Haaga (koji je radija na Regulacijskom planu Splita koji je na snazi od 1926-41.) prijedlog iz 1925.

Pronašao: Edo Šegvić

 Komentar napisao : Andro Krstulović Opara
Kad je već donesena politička odluka o postavljanju Grgura na Peristil, onda je jedina dimenzija koja je tamo spadala bila ona koju je Meštroviić napravija.
Naime da je tamo došla bilo koja manja skulptura , smetala bi kao što , naravno , gledajući iz ove naše optike, apsloutno smeta i Meštrovićeva pogreška.
No, ukoliko se prisjetite lijepih fotografija Grgura na Peristilu pogledate kako prijeteće ispružena luka lijepo prati Serlianu, luk na Protironu, morate priznat da se savršeno uklapa u arhitektonski kontekst. Svaka manja bi tamo smetala. Grgur savršeno vlada prostorom i isti u potpunosti potčinjava sebi i to je ono što nam opravdano smeta, no kriteriji koji su bili zadani, oni politički i simbolički,onakvim rješenjem su u potpunosti i perfektno ispunjeni. Vrijeme nastajanja je također kompleksno, 1929 kada je postavljen , godina je nakon ubojstva Radića, godina je nakon velike svetkovine Tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva, Grgur je simbol ali i kraljeva kompenzacija Hrvatima....

Slične rasprave su bile i s Oltarom domovine na Kapitoliju u Rimu; jedini kriterij njegove gradnje je onaj politički.... I da pinkicu opravdam mog „poslodavca“ dopustite da skrenem pozornost na sjajni primjer s kojim Meštroivć potvrđuje da zna s prostorom i prostornom kontekstualizacijom. To potvrđuje njegov Marko Marulić koji je, priznat ćete, genijalno postavljen na Voćni trg ispred barokne palače Milesi i nasuprot gradu neprijateljski okrenutom Mletačkome kaštelu.
Neki se pitaju što je Meštroviću bilo kada se odlučivao na onakve dimenzije, uvjeren sam da je dobro planirao i da mu je visina i dimenzija bila zadata antičkim okruženjem kojega je, na svojsvrsan način ipak poštivao.
Koliko god to nam sada i don Frani i konzervatorima onomad bilo neprihvatljivo jer je, priznajmo, dokinuo najveću vrijednost: čistoću i skladnost kasnoantičkog oblikovanja. S druge strane držim da je Meštrović, tu napravio „perfektno odrađenu pogrešku“.