Vestibul
Vestibul je bio ulazna dvorana u Dioklecijanov stan.
Izvana je nalik velikoj kocki, a unutra ima kružnu dvoranu, koja je
bila urešena mramornim pločama. Na vrhu se nalazila kupola s mozaikom, a
u nišama su bile skulpture.
Ova otmjena ulazna odaja u carski stan u srednjem vijeku postaje prostor za neudobno stanovanje. Naime, ako je Dioklecijanova palača rodila Split, onda su njegovi temelji u bespravnoj gradnji.
Izbjeglice iz Salone “skvotirali“ su Palaču, pa su čak i unutar Vestibula građeni stambeni
objekti (koji se mogu vidjeti na crtežu R. Adama iz 18. stoljeća).
Vestibul je bio toliko zapušten da je 1827. godine građevna komisija
Splita zaključila da ga treba ili obnoviti ili srušiti.
Konzervatori tek pedesetih godina prošlog stoljeća obnavljaju
razrušeni pod i otvaraju niše. Otada unutarnji kružni prostor postaje
javan. A odnedavno je to i krovna konstrukcija. Obnovljeni su rimsko
stubište i renesansna terasa, pa se može šetati po vanjskoj “kocki”
Vestibula.
“Splitsko ljeto” pretvaralo je Vestibul u skladište kazališnih
rekvizita i skrivalo od turista. Ali toga je u zadnje vrijeme sve manje.
Akustika i ljepota Vestibula postaju sve veći izazov. Njime, ljeti
odzvanja klapska pjesma.
Da je Vestibul “zvučniji” od Peristila, shvatio je pijanist Nikica
Lesić koji je tu imao koncert prije nekoliko godina. Umjetničke
intervencije radili su Tomislav Lerotić, Alieta Monas Plejić, Vitold
Košir, Nela Aviani...
A da kupolu ne treba vraćati na krov Vestibula svjedoče brojne fotografije onih koji su bili očarani njegovim svjetlosnim “diskom”.
Pronašao: Davor Pelaić
Nema komentara:
Objavi komentar