Crkva Sv. Marije

 


„Ranokršćanska crkva Sv. Marije iz 11. st. nalazila se sjeveroistočno od glavnoga trga, u gradskoj četvrti između današnje Domaldove ulice i Obrova. Uz crkvu je okružen zidinama u 13. st. utemeljen ženski benediktinski samostan Sv. Marije de Taurello. Od te stare crkve i samostana sačuvani su samo neznatni ostatci samostanskog sklopa skriveni među današnjim zgradama i dva ukrašena kamena fragmenta s uklesanim natpisima. Iz kasnijeg je razdoblja na izvornom mjestu ostao gotički portal (15. st.), a na zapadnoj strani atrij iz 18. st.
Samostan je također, poput samostana Sv. Benedikta, ukinut tijekom francuske uprave 1807.-1808. godine. Potom je služio kao vojničko žandarmerijska vojarna i duhansko stovarište. Negdašnji se samostan počeo pred II. svjetski rat postupno rušiti za potrebe izgradnje pravoslavne crkve, koja se počela graditi 1939. u neobizantinskom stilu, a do danas je ostala nedovršena. Projektirao ju je beogradski arhitekt Aleksandar Derok, a projekt su doradili Helen Baldasara i Emil Ciciliani.
Prvotni je projekt predviđao rušenje cijeloga sklopa kako bi monumentalnost crkve što više došla do izražaja. No i izmijenjeni je projekt predviđao četiri manje i jednu središnju kupolu koja je visinom trebala nadvisiti i katedralu Sv. Duje. Projekt nije dovršen zbog rata, nedostatka novca, ali i velikoga otpora struke. Pravoslavnoj je crkvi, koja je smještena na prvom katu zapadnog atrija negdašnjega samostana, bezuspješno u više navrata nuđen zamjenski prostor. Danas je cijeli sklop ograđen i nedostupan, a rješenje se problema te čudne građevine, koja je trebala biti najvidljiviji znak srpskog presizanja na Dalmaciju, još ne nazire.
Prigodom rušenja sklopa 1935. pronađen je dio oltarne pregrade prvotne samostanske crkve u koji je dao uklesati natpis neki svećenik Andrija, koji je htio trajno označiti crkvu posvećenu utemeljitelju benediktinskog reda Sv. Benediktu i njegovoj sestri Sv. Skolastici.“ 
dr. sc. Krešimir Regan; Branko Nadilo

Pronašao: Rino Calamaris