Pjaca

„Zaboravljena splitska Pjaca"
 
Istaknutiju ulogu okupljanja građana donedavno je, više od rive, igrala splitska Pjaca. Stoljećima je bila mjesto sastajanja, druženja i šetnje Splićana, naročito onih mlađih, dok su stariji sjedili pred kavanom ili stajali s obje strane i komentirali. Šetnje ''vlastele i građana'' po trgu kritizirao je još 1700. godine splitski bogoljubni pjesnik Jerolim Kavanjin. Pred Drugi svjetski rat i prvih godina nakon njega Pjaca je još uvijek bila večernje okupljalište i šetalište splitske mladeži. A tada je odjednom opustjela. Možda je uzrok bilo uklanjanje jače rasvjete na njoj ili sve brojniji i bučniji disko-klubovi što su privlačili mladost.
Ali Splićani su 1961. uništili i jedan istaknuti kulturni i društveni spomenik na Pjaci Kavanu Central. Nekada je Kavana Troccoli, zatim Central, bila najistaknutije sastajalište splitskih građana. Tu je kavanu, u karnevalskom raspoloženju splitskih umjetnika na početku prošloga stoljeća živo opisao austrijski književnik Hermann Bahr 1912. U toj se kavani, za Stolom mudraca, krojila sudbina Splita, možda više nego u gradskoj Vijećnici. Kulturi glazbe pred tim hotelom divio se britanski književnik Bernard Shaw, ne nalazeći takvu ni u velikim europskim gradovima.
Bio je to splitski Florian i kao takav mogao je biti privlačan i domaćim i stranim posjetiocima.
A tada su uklonjeni stolovi, postavljen je pult i tobože radi boljeg prometa, da gosti ne bi dugo sjedili u njoj, kavana je pretvorena u stereotipni snek-bar.
Tako smo izgubili Pjacu i našeg Florijana.“
prof. dr. sc. Duško Kečkemet


„Stol mudraca"
 
Jedna je splitska kavana ušla u legendu, i to kavana smještena navrj Pjace, a traje od 18. vijeka do naših dana. Venecijanac Turcatti otvorio je još 1772. Botega di Kafe, od 1807. Seleban vodi Švicarsku kavanu (Caffe degli Svizzeri), Grioni otvara Caffe Grioni, pa Troccoli 1860. otvara Caffe dei Signori - Gosposku kafanu, a nakon širenja konačno Caffe Troccoli. Njegova kafana postala je središte okupljanja oko probuđene nacionalne hrvatske svijesti. Kavanu zatim 20 godina vodi Pirolo, a slijedećih 10 godina Panachoff. Poslije Prvoga svjetskog rata Matić i Čulić otvaraju kavanu i hotel, pod imenon Central - Matić.
U vrijeme između dva svjetska rata kavana je središte modeliranja političke i umjetničke misli, mjesto gdje su se za stolom mudraca - dugom kamenom pločom s grbom Grada (prema nacrtu inženjera Fabjana Kaliterne), sastajali gradonačelnik dr. Ivo Tartaglia i odabrani istaknuti građani i umjetnici (uz Emanuela Vidovića tu su Ante Katunarić i Virgil Meneghello Dinčić, braća Marko i Angjeo Uvodić, Dinko Šimunović, Grga Novak, Ivan Meštrović, Milan Begović ...). U kavanu navraćaju i književnici Vladimir Nazor, Ivo Vojnović, Ante Tresić Pavičić, Josip Kosor, Filip Marušić, Rikard Katalinić Jeretov, Ivo Cippico, Božo Lovrić, Ivo Tartaglia, kipari Ivan Rendić, Toma Rosandić, Arthuro Ferraroni, Branislav Dešković, Paško Vučetić, Karlo Inchiostri, slikar Josip Lalić, kompozitor Josip Hatze, arhitekti Ante Bezić i Kamilo Tončić...
Na sjajnoj karikaturi Angjea Uvodića - pod nazivom Posljednja večera (objavljena na naslovnici Kulturne baštine br. 35) prikazan je taj stol mudraca, a na počasnome mjestu u sredini, odmah do doktora Šimuna Tudora nacrtan je Emanuel Vidović.
Teško je danas i zamisliti takav koncetrat intelektualne elite na jednome mjestu, pa ne čudi što je legendarna kavana na Pjaci bila epicentar većine umjetničkih, kulturnih i društvenih vibracija. Naravno, rasprava, šale i vica nije nedostajalo.
Koliko su umjetnici bili povezani, vidi se i po tome što su se i međusobno portretirali, opet u karikaturi.
Edo Šegvić, dipl. ing. arh.