Sv. Frane

Samostan i crkve sv. Frane sa edikulom i starom zvonarom prije uređenja, snimljeno 1899.g. Godine 1908. samostan je povišen za jedan kat, bifore ukonjene, a oba pročelja sa simetričnim rasporedom otvora ožbukana.

 


Ante Barišić

Fotografija je snimljena za vrime rekonstrukcije i nadogradnje crkve sv. Frane koja je trajala od 1855. do 1864., svakako iza 1858. kada je izgrađena palača Bajamonti. Kao autor fotografije navodi se Pietro Zink, prvi stalni splitski fotograf.

"Zbog umnoženog pučanstva crkva je s vremenom postala tijesna pa se pristupilo povećanju njene površine. Istovremeno je promijenjena orijentacija crkve. Naime, ona je u početku usmjerena od zapada prema istoku, gdje je bio oltar, kako su to zahtijevala stara pravila. Tako se dogodilo da se u nju ulazilo sa zapada, od strane predgrađa Veli Varoš, a da je prema širokim prostorima luke bila okrenuta stražnjim dijelom, tj. apsidom. U XIX. stoljeću, kada ta obveza odavno više nije postojala, a uredila se i prostrana obala na istoku, Općina je tražila da se ulaz premjesti na stranu prema luci, tj. prema središtu gospodarskog i javnog života. To su zahtijevali i urbanistički razlozi cjelovitog oblikovanja jednog od najvažnijih dijelova grada, gdje je tada izgrađena palača Bajamonti, istočno krilo Prokurativa i kazalište u neorenesansnom slogu. Glavni radovi na crkvi su izvršeni u vremenu 1855.–1864. godine. Porušena je apsida i kapele na istoku. Produžen je brod na tom mjestu za oko 6 metara i napravljeno novo glavno pročelje. Manji poslovi otegli su se još dvije godine."

"Pregradnja crkve i samostana konventualaca u Splitu tijekom XIX. i početkom XX. stoljeća"

Stanko Piplović

https://hrcak.srce.hr/12110

oko 1867., pri kraju radova.

Pronašao: Davor Pelaić,  Darijo Sunara, Ante Barišić

HRCAK.SRCE.HR

Pregradnja crkve i samostana konventualaca u Splitu tijekom XIX. i početkom XX. stoljeća

"Kuća Očenaša"

Neobična "Kuća Očenaša" na Dobrome sagrađena u XIX. stoljeću u samome polju. Sastavljena je od brojnih antičkih ulomaka. Kuću je sagradio Don Malakija, osoba oko koje su postojale brojne kontroverze, no kuća je naziv dobila po njegovom unosnom poslu. Za 10 novčića izmolio bi za putnika Očenaš i dao mu rukom pisani zapis koji brani od bolesti, nerodne godine, pošasti i svakog zla. Radi toga je isti razrješen dužnosti od strane biskupa no i dalje ja prodavao "Očenaše" kao privatna osoba.

Kuća je porušena 60-ih godina XX. stoljeća i prepustila mjesto uglovnici na Zrinjsko-Frankopanskoj i Zoranićevoj ulici.

Pronašao: Mišo Živaljić

dr. med. Eduard Karaman (1849. - 1923.)

Par riči o portretiranome i šire. Bija je kotarski liječnik u Splitu negdi iza 1874. - tada je tek diplomira i najprije stažira u austrougarskoj vojsci. Putova je teren na relaciji Split Omiš, - najdalje do Metkovića, Dugopolje, Sinj, Muć, Knin, Solin, Kaštela, Trogir, Vranjica. I tamo je lovio kukce. Bio je prvi entomolog u Splitu. U pripremi je izložba Prirodoslovnog muzeja o njegovoj zbirci, koju je poklonio Općini (Gradu). Nakon smrti 1923., zbirka je otišla u Grad, tj. Girometta je nagovorio gradonačelnika neka Grad uzme zbirku, a kasnije i neka osnuje prirodoslovni muzej, kojega Dubrovnik i Šibenik mislim, tada imaju već 50 godina, dok sve zbirke prirodnina iz Splita i okolice najčešće idu u bečki i budimpeštanski muzej. Naravno, prikupio je Girometta još zbirki od drugih splitskih prirodoslovaca, nešto je i kupljeno,a dao je i svoje zbirke. I tako je nastala jezgra za osnivanje muzeja. Činjenica je da Girometta nije bio Hrvat, kao ni da gradonačelnik Tartaglia nije naginjao hrvatstvu. I činjenica je da je stari Eduard Karaman bio nasuprot njima politički aktivan kao "narodnjak", dakle hrvatski orijentiran. On i Tartaglia su sjedili skupa u gradskom vijeću, s mlađim Giromettom se kao prirodoslovac družio i prijateljevali su i šalili se. Bili su dobro i sve što je učinjeno ostalo je nama danas. Štoviše, Girometta i Tartaglia pokušavaju, kao "podobni elementi" od one stare jugoslavenske vlasti izvući što više za Split. Bilo je tu i ekstremnijih primjera da su neki istaknuti građani i velikosrpski disali (npr. kirurg Račić) ali su isto radili za cili grad.

Pronašao: Bože Kokan

Teatro Bajamonti

U drugoj polovici 19. st. u Splitu su se glazbene priredbe, uključujući i koncerte, održavale u "Teatru Bajamonti", podignutom 1859. godine. Taj teatar nestao je u velikom požaru 1881. godine. "Teatro Bajamonti", koji je ime dobio po tadašnjem autonomaškom splitskom gradonačelniku, inicijatoru njegove gradnje, podignut je na tadašnjoj Marmontovoj poljani na kojoj je kasnije, postupnom gradnjom, formiran Trg prokurativa, odnosno današnji Trg Republike. Na slikama je jedna posebna knjižica iz 1860. koja je popratila vrime otvaranja "Teatra" i preuzimanje uprave od strane Bajamontija nad gradom.  jer su pocetkom '60ih radili aneks istocno (di je sad volat do Marmontove)

 

Pronašao: Mišo Živaljić

krajem 19 stoljeća

Pronašla: Mila Krstulović

Oglas

Oglas u NAROD-a 1884. Zrinko Vranjes.

 Ovo je bilo 2 godine nakon izbora na kojima su pobijedili narodnjaci protiv talijanaša. 

Ironija je bila ta da su publikacije narodnjaka, dakle pro-Hrvata bile na talijanskom

Pronašao: Mladen Borgo-Pozobon.

Luka prin "Novog stoljeća"

Poslano 29.12. 1898.g.

Pronašao: Mišo Živaljić

1890.

Pronašao: Mišo Živaljić

Riva

Pogled sa istoka 1890.e

Pronašao: Mišo Živaljić

Matejuška

Matejuška 1870.g i Marjan prije pošumljenja

Pronašao: Mišo Živaljić

Tusculum

Potpisom i datumom Ing. Bulić, 1897.god

Pronašao: Mišo Živaljić

Sv. Duje

I govorili bi u vrime oko 1870. kad je nastala ova fotografija starog zvonika 

Pronašao: Mišo Živaljić

Pogled na Split

Eduard Biermann 1875.godine

Pronašao: Rino Calamaris

Srušena crkva sv.Ante, Solurat

1898 .god.Solurat i srušena crkva sv.Ante

Pronašao: Rino Calamaris

Ljevaonica Zvona

Ljevački zanat Jakova Cukrova (1825-1902).
Jakov je svoje znanje izučio u Cremoni i za područje Dalmacije, BiH i Istre izradio ukupno 1207 komada crkvenih zvona.
CUKROV, JAKOV rodio se 1825. godine u Šepurinama (o. Prvić), u mnogobrojnoj težačkoj obitelji.
Jakov je, kao dječak, 1840. godine, došao u Split u potrazi za poslom. Kao šegrt - naučnik zaposlio se kod kovača Lovre Aržića na Tomića stine, u rodnoj kući Emanuela Vidovića.
Još u Šepurinama, Jakov je pokazivao zanimanje za ljevački zanat. Stoga je otputovao u Cremonu, u poznati europski centar za lijevanje zvona. Tamo je ostao nekoliko godina te stekao potrebno znanje i iskustvo.
Nakon povratka u Split, oženio se te je, u jednoj manjoj prizemnici u Šibenskoj ulici, otvorio kovačnicu. Težeći i dalje za lijevanjem crkvenih zvona, Jakov je konačno stekao sredstva i mogućnosti za takav projekt pa je podigao zgradu za ljevaonicu u Kopilici. Da bi što sigurnije započeo s lijevanjem zvona, pozvao je iz Cremone majstora ljevača Crespija, koji se, zajedno s obitelji, doselio u Split. Ljevaonica je dobro poslovala. U njoj je odljeveno ukupno 1207 komada raznih zvona po narudžbama iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Istre, itd. Zgrada ljevaonice Cukrov postoji još i danas.
Jakov je, uz ljevačku djelatnost, izrađivao još i okvire za slike. Umro je 1902. godine.
Sinovi Ante i Mate još su nekoliko godina nastavili obiteljsku ljevačku tradiciju. Nakon toga su otvorili prodavaonicu željezne robe u obiteljskoj kući u Kopilici.
'' Ivan Mosettig ''Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva'', Split, 2001., str. 59., 61.


Pronašao: Mišo Živaljić

Mikačić

Prodavaonica željezne robe i domaćinskih potrepština na Rivi, u kući Borelli na Francuskoj obali. U vlasništvu Marka Mikačića (1871-1959). Na tom mjestu kasnije je podignuta zgrada "Jadranske banke". Slučajni prolaznik je Duje Bigulin, jedan od tadašnjih splitski "redikula". Snimka datira iz 1890. godine.

Pronašao : Mišo Živaljić

1898 g.

Dražanac 1898 g.

Pronašao: Frane Mikelić

Porta Ferrea -1890.

1890. 

Pronašao: Mišo Živaljić

Sv. Frane

1890.g.

Pronašao: Željko-Žele Petrić

Zgrada Dalbello - tvornica likera

Pronašao: Željko - Žele Petrić