Split kroz Povijest: Spomenici

Prikazani su postovi s oznakom Spomenici. Prikaži sve postove

7. rujna 2015.

Otkrivanje spomenika Marku Maruliću

1925. - otkrivanje spomenika Marku Maruliću, rad Ivana Meštrovića............. .Split je bio grad u usponu, slavila se tisućita obljetnica hrvatskog kraljevstva, otvorena je prva javna izložba, postavljena je ploča na Marulićevu kuću. Svečano otkrivanje spomenika Marku Maruliću u Splitu bilo je 26. srpnja 1925. godine povodom otvorenja željezničke pruge Zagreb-Split (nazvana Lička pruga koja je bila prva unutarnja veza s Europom) i održavanje velike Jadranske izložbe. Taj spom...enik je ujedno najbolji prikaz Marulova lika, a na postamentu s prednje strane kipar Ivan Meštrović je uklesao : Marko Marulić 1450.-1524., a sa stražnje: Ivan Meštrović svoje djelo poklonio. Ploču su 1942. godine čekićima razmrskali talijanski fašisti...
U prisustvu mnoštva građana, predstavnika vlasti, udruženja, društava te više glazbi iz grada i okolice, opširan uvodni govor održao je don Frano Bulić, a za njim i gradonačelnik dr. Ivo Tartaglia, koji je ujedno otkrio spmenik. Oduševljeno mnoštvo je klicalo, a članovi Društva Guslar otpjevali su kantatu Josipa Hatzea skladanu na Hektorovićeve stihove. Uslijedilo je polaganje vijenaca. Prvi je uz kraće slovo položio admiral Dragutin Prica kao izaslanik Kralja Aleksandra I. Slijedili su vijenci: Velikog župana Splita, Velikog župana Dubrovnika, Općine Split, Zagrebačkog Sveučilišta (položio prof. dr. Grga Novak), Jugoslavenske Akademije u Zagrebu i Matice hrvatske (položio msgr. Bulić), Prosvjetnog odjeljenja, Općine Dubrovnik, Općine Trogir, Općine Starigrad, Arheološkog muzeja, Narodnog pozorišta, Sokola, Jadranske straže, Jugoslovenske matice, Hrvatskog katoličkog saveza, Pjevačkog društva sv. Cecilije, Hrvatskih narodnih omladinaca, Učitelja Mladinova sa Šolte (od poljskog cvijeća) iz Nečujma, gdje je Marulić boravio. Poslije polaganja vijenaca još su govorili u ime Vlade ministri Ante Radojević i dr. Ivan Krajač...

Pronašla: Adela Roudi

7. rujna 2012.

Grgur Ninski - prijedlog iz 1925

Prijedlog postave spomenika Grguru, arhitekta Wernera Schürmanna iz Haaga (koji je radija na Regulacijskom planu Splita koji je na snazi od 1926-41.) prijedlog iz 1925.

Pronašao: Edo Šegvić

Komentar napisao : Andro Krstulović Opara
Kad je već donesena politička odluka o postavljanju Grgura na Peristil, onda je jedina dimenzija koja je tamo spadala bila ona koju je Meštroviić napravija.
Naime da je tamo došla bilo koja manja skulptura , smetala bi kao što , naravno , gledajući iz ove naše optike, apsloutno smeta i Meštrovićeva pogreška.
No, ukoliko se prisjetite lijepih fotografija Grgura na Peristilu pogledate kako prijeteće ispružena luka lijepo prati Serlianu, luk na Protironu, morate priznat da se savršeno uklapa u arhitektonski kontekst. Svaka manja bi tamo smetala. Grgur savršeno vlada prostorom i isti u potpunosti potčinjava sebi i to je ono što nam opravdano smeta, no kriteriji koji su bili zadani, oni politički i simbolički,onakvim rješenjem su u potpunosti i perfektno ispunjeni. Vrijeme nastajanja je također kompleksno, 1929 kada je postavljen , godina je nakon ubojstva Radića, godina je nakon velike svetkovine Tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva, Grgur je simbol ali i kraljeva kompenzacija Hrvatima....

Slične rasprave su bile i s Oltarom domovine na Kapitoliju u Rimu; jedini kriterij njegove gradnje je onaj politički.... I da pinkicu opravdam mog „poslodavca“ dopustite da skrenem pozornost na sjajni primjer s kojim Meštroivć potvrđuje da zna s prostorom i prostornom kontekstualizacijom. To potvrđuje njegov Marko Marulić koji je, priznat ćete, genijalno postavljen na Voćni trg ispred barokne palače Milesi i nasuprot gradu neprijateljski okrenutom Mletačkome kaštelu.
Neki se pitaju što je Meštroviću bilo kada se odlučivao na onakve dimenzije, uvjeren sam da je dobro planirao i da mu je visina i dimenzija bila zadata antičkim okruženjem kojega je, na svojsvrsan način ipak poštivao.
Koliko god to nam sada i don Frani i konzervatorima onomad bilo neprihvatljivo jer je, priznajmo, dokinuo najveću vrijednost: čistoću i skladnost kasnoantičkog oblikovanja. S druge strane držim da je Meštrović, tu napravio „perfektno odrađenu pogrešku“.