Prikazani su postovi s oznakom 1940-1945. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom 1940-1945. Prikaži sve postove

25. svibnja 2015.

Crkve sv.Roka

Ovo je "sve šta je ostalo" od crkve sv.Roka na Lučcu,za kip znamo da je u Sitnome,zna li neko di su završila zvona ???

 "U prošlom ratu za bombardiranja dana 3. siječnja 1944. potpuno je porušena ova crkva, porušen je i stari barokni oltar od kojega je ostao sačuvan i manje oštećen antependij. Te porušene crkve sjećaju se najstariji Splićani. Sačuvane su fotografije pročelja i unutrašnjosti crkve iz 1941. g. i dvije slike crkve na medaljonima
bratimskih zastava. Na slikama se vidi oblik crkve i njezin slog. Počelje tipične pučke barokne forme. Nad vratima je poveća edikulu kojoj se nalazio svečev kip.
Nad edikulom je okrugao prozor nad kojim je bila uklesana godina 1761, kada je crkva bila obnovljena. A. Belas opisuje crkvu u spomenutom članku. Uz ulazna vrata su dva pravokutna prozora, tipičan motiv naših crkvica od 15. do 18. stoljeća.
Nad pročeljem je zvonik tipa preslice s tri otvora za zvona, iznad dvaju većih otvora nalazi se jedan manji ukupno za tri zvona. Polovicom prošlog stoljeća u vrijeme splitskog gradonačelnika Šimuna Mikelija Vitturija (1853 -1859) bio je za potrebe stanovnika Lučca i Manuša postavljen javni sat, i to nesimetrično s južne desne
strane. Slika ovog sata vidi se na medaljonu sačuvane starije bratimske zastave.
U bombardiranju crkva je izgubila veći dio svog pokretnog inventara. Tada je takoder porušena i bratimska kuća s kojom je nestao veći dio inventara bratovštine.
Osim u ove dvije crkve, na Peristilu i na Lučcu, sv. Rok se štovao u crkvi Gospeod Soca u Velom varošu. U ovoj crkvi je oltarna pala iz 17. st. na kojoj su između likova sv. Roka i sv. Antuna smješteni patroni Splita sv. Dujam i sv. Staš. Crkva ima i kip sveca iz tirolske radionice. Za Velovarošane alternativni naziv ove crkve je i Sv. Roko.
Sv. Roko slavio se i u Lazaretu na bogoslužje onima, koji su zadržani ovdje zbog zdravstvenih razloga. Tu kapelu spominje splitski nadbiskup Garanjin. Kad je dio Lazareta početkom 19. st. postao zatvorom, ta kapela postaje zatvorskom kapelom. Ostaci Lazareta sa zatvorom i kapelom nestali su u požaru 1943. g. I
»Roko« u našem gradu ostaje poslije rata sinonim zatvora."


Pronašla: Adela Roudi

27. travnja 2015.

Prvo bombardiranje Splita

Split je 06.04.1941. nešto prije 7 sati izjutra bombardiralo pet talijanskih aviona. Pogođena je krma ratnog broda Spasilac i tom prilikom poginuli su jedan mornar i jedan rezervni oficir. Ostale bombe su srušile kuću Marasović u Sustipanskoj ulici, a okolne kuće oštetile. Poginula su tri građanina. Oštećena je zgrada Narodne banke, na Mletačkom gatu srušen je mul i ubijen lučki pilot, oštećeno je mnogo kuća u blizini Srpske banke, kao i hotel Ambasador. (Ratna kronika 1941. - 45. -Prva ratna godina)
 
Oštećena Matejuška s kolonom koja je kod uređenja Matejuške 2009. rekonstruirana,
kako kaže Edo Šegvić za dišpet ….

Oštećena je zgrada Narodne banke
 
 (snimke talijana po ulasku u Split iza 15.04.1941.)

Pronašao: Mladen Jelić
 

 

17. travnja 2015.

Moj dida - Ivan Brešan




Fotografija korisnika Ivana Damjanic-Bresan  Inace, meni je najlipsa ratna priča o mojemu didi iz trogira - Ivan Brešan - bija je idealist i socijalist prije rata, onda ga je taman prije pada jugoslavije mobiliziralo, i u biti stavilo kao vozaca kolone kraljevoga zlata i vridnih stvari. dodje kolona do sarajeva, juga se raspadne, biž koji kuda, moj dida i njegov suvozač napokon otkriju da je u kamionu samo zlato, i nji dva se upute put splita....kod Mostara ih uvate Njemci i ukrcaju na vlak, i spakiraju moga didu u "prisoner of war camp" 50ak km od Berlina - Luchenwalde. di je dida radija malo u kužini a malo ka mehaničar ( uvik je priča viceve, i reka bi - a bija je rat, ni mi ni njemci nismo imali puno za jist). i onda se jedan dan 1943 prošverca vanka, ka da ide nešto kamionom, i posli se ispod vlaka vozija sve do Beča, di je 3 dana šeta okolo. Reka je - a mora san ić vidit prater. Tu mu se dok je sidija na klupi neka žena smilovala (čovik 1.90m, a 40 kg!) i kupila mu "hot dog" i dala nešto robe.Opet je krenija pa je nekako i doša do Zagreba, di je pokuca na vrata dotičnog dr. Berkovića, barbe od svoje zaručnice (moje bake), koji je bija ambasador NDH u Pragu...i ovi su ga primili, nahranili, obukli, falsificirali dokumente i poslali ga put Splita, di se nekako ukrca na brod i iša direktno kod moje bake na Hvar. a Berkovići su porucili da im je jedina solucija ic sa partizanima za Vis, jer jedino tako će preživit.
Ja san didu pitala - a zašto nisi iša doma kod svojih u Trogir? a on je reka - a ste ćedu mi oni? Ja san tija vidit tvoju baku!
Na Visu je posta vozač Vladimiru Nazoru. a posli rata, kad su sakupljali njemce, onda su i njemu dali mitraljez neka ih strelja, "neka se osveti", on je vratija nazad i odlucno je odbija jer da "ti ljudi njemu nisu nista napravili"....i jasno, pa je u nemilost za vijeke vjekova. i reka je "tada sam razumio da to nije moja zemlja, da se ja za to nisam borio". a uvik je bija i osta veliki zajebant i sve bi bacija u valcer.
pa eto, i crnima i crvenima - sta bi rekli na ovu pricu....hahaha

16. svibnja 2014.

9. svibnja 2014.

Gusar

U prvom planu Gusar II svečano otvoren 1927., 
iza se vide dimnjaci tvornice cementa Gilardi-Betizza koji su porušeni
 1941.god.



Pronašao: Mišo Živaljić

SINOBAD

Ovo je snimljeno 27.07.1945. Split

''SINOBAD, VLADIMIR - VLADO rodio se u Splitu, 1900. godine. Roditelji su ga, kao četrnaestogodišnjaka, poslali u Zagreb kako bi izučio fotografsku stuku. Po završetku naukovanja, preselio se u Zadar gdje se zaposlio kao fotograf te položio majstorski ispit. Vlastitu fotografsku radnju otvorio je 1924. godine u Calle Santa Maria 6.
U Zadru se oženio s Jelkom Ercegović, gdje su im se rodile kćeri Diomira i Liliana.
Ne želeći živjeti pod talijanskom vlašću, 1927. godine preselio se s obitelji u Split. Tu mu se rodio sin Senio (1928.). Nastanio se u palači Cindro u Krešimirovoj ulici, a u dvorištu te zgrade otvorio je svoj fotografski atelier. Nedugo zatim, atelier je preselio na Dioklecijanovu obalu 5 (danas Obala hrvatskog narodnog preporoda). Drugu fotografsku radnju otvorio je na Mihovilovu trgu 9, a zatim pokrenuo prodavaonicu fotomaterijala i fotoaparata te uveo i svoj treći atelier, također na Dioklecijanovoj obali. Planirao je i pogon za izradu sunčanih naočala (po licenci Ferranije) u Tršćanskoj ulici, ali su ga u tome omeli rat i bolest.
Šjor Vlado je uistinu bio 'umjetnička duša' i mecena umjetnika. Pomagao je Dunaju Rendiću i Anti Kaštelančiću. Kod njega su izučili zanat mnogi kasniji splitski fotografi (T. Dellavia, A. Batinić i drugi). Šjor Vlado se zdušno bavio umjetničkom fotografijom. Za svoje izloške više puta je dobijao medalje i nagrade.
Godine 1943. otputovao je u Veneciju, gdje ga je zadržala rodbina. Tu je po drugi put operiran od opake bolesti, a nedugo zatim i umro.
Odmah po završetku rata, njegova prodavaonica fotomaterijala je konfiscirana, a zatim i sav materijal te fotoaparati zatečeni u njegovom stanu. Nedugo zatim udovici Jelki oduzeta je čak i obrtnica pokojnoga muža.
Njegov sin Senio, također talentirani fotograf, nije u Splitu nastavio nasljednu fotografsku djelatnost.'' Ivan Mossetig ''Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva'', Split, 2001., str. 285.



Zadar - Stevan Vladimir Sinobad (Lazarov) javlja se u ožujku 1923, kada u Calle del Tribunale (Ulica plemića Borelli) izlaže kolekciju najnovijih fotografskih radova koji su oduševljeno dočekani: „Zadivila su napose povećanja i reprodukcije, nadasve poze i pozadine koje pokazuju najnovije tendencije u fotografskoj umjetnosti“ [5643]. Već 1. siječnja iduće godine otvorio je atelijer u Vicolo Califi, sada Majke Margarite [0073, 0074, 3019]. Sredinom 1927. obznanjuje kako „Daruje svakome tko se fotografira do 1. srpnja umjetničko povećanje“ [5671], a prije kraja godine udružuje se s novim zadarskim fotografima: „U lokalu slastičarnice Casulli u Kalelargi umjetnik – slikar Antonio Zanella, koji odnedavno upravlja fotografskim atelijerom V. Sinobada i A. Zanellia, izložio je tridesetak fotografija, od kojih su neke u boji“ [5674]. Sinobad je napustio Zadar i 1929. otvorio atelijer u Splitu [2092, 2159], a pojava dvojice fotografa istoga imena i sličnoga prezimena stvorila je takvu pometnju da su 2003. i 2004. predstavljeni kao jedna osoba [6313, 6358].


 Pronašao: Emil Strniša

12. lipnja 2013.

Crkva Sv. Petra

Crkva Sv. Petra porušena 1944.g.
 nakon bombardiranja saveznika
 
 
Pronašla: Seka Alujević

Monumentalna česma

Monumentalna česma 1942



Objavila: Zrinka Vidović - Bikić


Hodalica -

Špase/Hodalica i stalak za hranjenje 1942.g



Objavila: Zrinka Vidović - Bikić

Jadranska Straža

"Jadranska straža" 1929.g. na Peristilu,
 u pozadini 1944.g. porušena crkva sv. Dušice
Livo se vidi podignuti pločnik

 
Pronašla: Zrinka Vidović - Bikić

Riva - 1942

1942. na rivi - ultima moda


Objavila: Zrinka Vidović - Bikić



Špasej

Špasej - ogradica za učenje hodanja
 (privatna arhiva) 1942.g.

Objavila: Zrinka Vidović-Bikić