O gradskim utvrđenjima
Tri
općenito istaknuta kulturna spomenika grada Splita bili su Palača cara
Dioklecijana, Lazareti i bastionski pojas gradskih utvrda. Obranu prvim
građanima, u srednjem vijeku, pružale su zidine i kule bivše careve palače.
Od početka
15. stoljeća Split je pod upravom Mletačke Republike. Njoj je, kao izrazito
pomorskoj sili, sigurnost plovidbe u trgovini duž ove obale Jadrana bila
odlučna, pa se nadalje brinula za njezine gradove, među njima i za Split.
Porazom kod Lepanta 1571. godine turska su osvajanja izgubila u pomorstvu,
ali su nastojala kopnenim nadiranjem osvojiti ovu obalu, naročito dalmatinske
gradove, pa i Split, mada su u neratnim godinama Turci živo surađivali sa
splitskim trgovačkim lazaretom.
Prvo
istaknuto gradsko utvrđenje što ga je mletačka uprava početkom 15. stoljeća
sagradila u Splitu bio je gradski Kaštel na obali.
Morejski i
Ciparski rat u 16. stoljeću nisu bitno ugrozili grad Split, ali jest
dugotrajni Kandijski rat, od 1645. do 1669. godine, a malo i sljedeći rat
krajem toga stoljeća.
Nova ratna
tehnika u 16. i 17. stoljeću, uvjetovana djelovanjem topova, potaknula je
novi sustav utvrđivanja gradova, ne više od topovskih paljbi koje su rušile
lomljive zidove, nego jačim zidinama pojačanima obilnim zemljanim nasipima,
sustavom bastionskih utvrđenja, što ih je u europskoj ratnoj tehnici osobito
razvio francuski fortifikator Sebastian Vauban, ali su za utvrđivanje
dalmatinskih gradova u 16. i 17. stoljeću važniji bili talijanski ratni
inženjeri, među kojima je bilo i Dalmatinaca.
Kandijski
je rat u 17. stoljeću ugrozio opstanak dalmatinskih gradova, pogotovo Splita,
koji je tada bio, po brojnim svjedočanstvima, vrlo slabo i staromodno
branjen.
U Splitu su
tada sagrađena tri manja gradska utvrđenja bastionskog tipa, sa zemljanim
nasipima, zvani Civran (1630., danas u Marmontovoj ulici), Bernardi (1664.,
na današnjoj Vid Morpurgovoj poljani) i utvrda Bačvice (1666., danas Park
pomoraca), a zatim i dobra bastionska utvrda Gripe (1666.) na brežuljku
presudnom za obranu grada.
Mnogim
molbama građana, a zalaganjem više mletačkih vojnih graditelja, osobito nakon
što je general Leonardo Foscolo 1648. zauzeo turski Klis, započela je
izgradnja novog bastionskog sustava obrane grada. Istaknuti projektant
splitskog sustava bastionskih utvrđenja bio je inženjer Aleksandar Magli,
Hvaranin, ali su u daljnjoj obradi projekata i u građenju i održavanju tih
utvrđenja sudjelovali i ostali mletački ratni stručnjaci.
Brojni
planovi Splita 17. i 18. stoljeća prikazuju nam te utvrde što su s istočne,
sjeverne i zapadne strane opkoljavale grad i pučka gradska predgrađa, ali i
njihovo djelomično oštećivanje ili rušenje tijekom vremena.
Sustav
utvrđenja grada Splita sastojao se od pet bastionskih utvrda i spojnih zidova
među njima. Svi su bili građeni od vanjskih kamenih zidina – od kamena što se
uglavnom donosio sa salonitanskih antičkih ruševina – i unutrašnjeg zemljanog
nasipa, koji je mogao odolijevati tadašnjoj topovskoj paljbi. Bastione su
spajali jednako utvrđeni zidovi, osim s južne morske strane, jer turska
opasnost s mora tada nije prijetila.
Istočno, na
obali, na kraju lazareta, bio je polubastion sv. Jurja (ili Cornaro); prema
sjeveroistoku bastion Contarini (ili sv. Jerolima); sjeverno glavni bastion
Corner (ili Cornaro); prema sjeverozapadu bastion Priuli; prema zapadu, na
obali bastion Cornaro (ili sv. Antuna). U novim gradskim zidinama otvorena su
i nova gradska vrata na više položaja.
Prostor
neposredno unutar i izvan tih gradskih zidina bio je oslobođen od svih
posjeda i građevina, pa su u tom utvrđivanju porušene na stotine kuća
gradskih doseljenika na Lučcu, Manušu, Dobrome i Velom varošu, među njima i
ranija crkva sv. Petra, koja se prvotno nalazila otprilike na položaju
današnjih Prokurativa.
Početkom
19. stoljeća francuski general, kasnije maršal, Auguste Marmont srušio je dio
ranijeg Mletačkog kaštela i zapadni polubastion sv. Antuna da bi produžio i
novim građevinama uljepšao splitsku rivu. Austrijska je uprava, nakon
francuske, nastojala zaštititi ranija utvrđenja u gradu, ali su građani
postupno gradili na njima. Gradnja usjeka željezničke pruge i zgrade Velike
realke oštetili su bastion Contarini i srušili ostatke polubastiona sv.
Jurja. Produženje Marmontove ulice porušilo je dio bastiona Priuli, da se na
položaju nasipa podigne neprikladna ostakljena zgrada, a danas je u tijeku
djelomično rušenje bastiona Contarini i njegovo obezvrjeđivanje nametljivim
građevinama. /iz većeg teksta Duška Kečkemeta/
|
