DUJE TRUMBIĆ, rođen 1888. godine u Splitu u
težačkoj obitelji (otac Bartul, majka Jerka, rođ Kaliterna) u Radunici. Duje Trumbić
oženio je 1911. godine Mariju Mitrović. Imali su četvero djece (tri kćeri
Jerolima, Slavenka i Vojka i sina Vinka).
Duje Trumbić iako jedini sin
u obitelji Bartula (ostala djeca su bile četri kćerke) ne nastavlja
tradicionalno bavljenje težačkim poslovima. Pred Prvi svjetski rat, Duje
Trumbić zapoćinje se baviti trgovinom, što nastavlja i nakon rata. Oko 1923.
godine otvara kao suvlasnik prvu trgovačku butigu prehrambenim proizvodima.
Butiga se nalazila u općinskim dućanima na južnom dijelu splitske tržnice
(Pazara).
Uvidjevši da mu je jedini sin
otišao u trgovce, otac Bartul Trumbić u nekoliko navrata prodaje od kuće u Radunici
udaljenije vinograde. U zamjenu kupuje bliže zemlje, kako bi iste nastavio
obrađivati i pod stare dane. Vinograde je obrađivao sve do svoje smrti u 92 godini (1949.). Iza toga te zemlje prve se nalaze na udaru nacionalizacije već tijekom
pedesetih godina.
Proširenjem pazara općinski
butige se ruše, te sada Duje Trumbić otvara samostalno novi butigu u zgradi sa južne
strane dominikanskog samostana.
Zgrada u kojoj se nalazi butiga ruši se u sklopu
proširenja i rekonstrukcije dominikanskog samostana 1932. – 1934. godine. Nakon
toga butigu otvara sa zapadne strane samostanskog kompleksa. Na toj lokaciji
butiga je radila do savezničkog bombardiranja Splita u subotu 03.06.1944. U bombardiranju
butiga je djelomično uništena, a preostala roba odnesena.
Iza toga zajedno sa nekoliko
trgovaca osniva dioničko društvo koje počima raditi sa butigom pored ribarnice
(danas ulica Kraj Sv Marije). Taj dućan nacionaliziran je 1948. godine, a Duje
Trumbić nakon toga postavljen je za poslovođu u prodavaonici “Hrane”. Kao
poslovođa i prodavač radio je u nekoliko prodavaonica “Hrane” do umirovljenja
1961. godine.
Kroz čitavo vrijeme bavljenja
samostalnom trgovačkom djelatnošću butige rade na veliko i malo. Tijekom vođenja svojih butiga oko Pazara
najviše je trgovao sa stanovništvom Podstrane, Krila Jesenica i dalje do Omiša.
Slobodno vrijeme, obavezno
svako predvečerje do umirovljenja, a nakon toga i prijepodne do svoje smrti
1972. godine provodio je u kavani “Muljačić”.
Pronašao: Mladen Jelić