DUJE TRUMBIĆ (1888. – 1972.)

DUJE TRUMBIĆ, rođen 1888. godine u Splitu u težačkoj obitelji (otac Bartul, majka Jerka, rođ Kaliterna) u Radunici. Duje Trumbić oženio je 1911. godine Mariju Mitrović. Imali su četvero djece (tri kćeri Jerolima, Slavenka i Vojka i sina Vinka).

Duje Trumbić iako jedini sin u obitelji Bartula (ostala djeca su bile četri kćerke) ne nastavlja tradicionalno bavljenje težačkim poslovima. Pred Prvi svjetski rat, Duje Trumbić zapoćinje se baviti trgovinom, što nastavlja i nakon rata. Oko 1923. godine otvara kao suvlasnik prvu trgovačku butigu prehrambenim proizvodima. Butiga se nalazila u općinskim dućanima na južnom dijelu splitske tržnice (Pazara).

Uvidjevši da mu je jedini sin otišao u trgovce, otac Bartul Trumbić u nekoliko navrata prodaje od kuće u Radunici udaljenije vinograde. U zamjenu kupuje bliže zemlje, kako bi iste nastavio obrađivati i pod stare dane. Vinograde je obrađivao sve do svoje smrti u 92 godini (1949.). Iza toga te zemlje prve se nalaze na udaru nacionalizacije već tijekom pedesetih godina.
Proširenjem pazara općinski butige se ruše, te sada Duje Trumbić otvara samostalno novi butigu u zgradi sa južne strane dominikanskog samostana.

Zgrada u kojoj se nalazi butiga ruši se u sklopu proširenja i rekonstrukcije dominikanskog samostana 1932. – 1934. godine. Nakon toga butigu otvara sa zapadne strane samostanskog kompleksa. Na toj lokaciji butiga je radila do savezničkog bombardiranja Splita u subotu 03.06.1944. U bombardiranju butiga je djelomično uništena, a preostala roba odnesena.
Iza toga zajedno sa nekoliko trgovaca osniva dioničko društvo koje počima raditi sa butigom pored ribarnice (danas ulica Kraj Sv Marije). Taj dućan nacionaliziran je 1948. godine, a Duje Trumbić nakon toga postavljen je za poslovođu u prodavaonici “Hrane”. Kao poslovođa i prodavač radio je u nekoliko prodavaonica “Hrane” do umirovljenja 1961. godine.
Kroz čitavo vrijeme bavljenja samostalnom trgovačkom djelatnošću butige rade na veliko i malo.  Tijekom vođenja svojih butiga oko Pazara najviše je trgovao sa stanovništvom Podstrane, Krila Jesenica i dalje do Omiša.
Slobodno vrijeme, obavezno svako predvečerje do umirovljenja, a nakon toga i prijepodne do svoje smrti 1972. godine provodio je u kavani “Muljačić”.


Pronašao: Mladen Jelić