Split kroz Povijest: 1800-1850

Prikazani su postovi s oznakom 1800-1850. Prikaži sve postove

18. veljače 2016.

Mape bastionskog pojasa gradskih utvrda - tvrđava Gripe

Tvrđava Gripe u Splitu

Tvrđava Gripe najbolje je sačuvan dio velikog sustava obrane Splita, uglavnom građenog u nekoliko etapa tijekom dvadesetak godina, počevši od polovice 17. stoljeća. Taj se sustav sastojao od tri dijela: utvrđenja samoga grada i dvaju strateški važnih položaja - tvrđave Bačvice na ulazu u luku te tvrđave Gripe, istočno od gradske jezgre

Tvrđava Gripe izvrsno je sačuvana, sa svim dijelovima koji omogućuju rekonstrukciju izvornog izgleda etapa izgradnje:

I. etapa razvoja tvrđave Gripe, 1647.-1651. godine, prema crtežu Maglia i projektu Maglia i Benaglie)
II. etapa razvoja tvrđave Gripe, 1656.-1657. godine, prema crtežu Mortiera i projektu Maglia i/ili Benaglie
III. etapa razvoja tvrđave Gripe, 1658. godine, prema projektu Camilla Gonzage
IV. etapa razvoja tvrđave Gripe, 1659.- 1663. godine, prema projektu Onofrija del Campa
V. etapa razvoja tvrđave Gripe, 1663.-1682. godine, prema crtežu Santinija iz 1666. godine

(prema članku Tvrđava Gripe u Splitu, Izgradnja od 1647. do 1682. godine, S. Perojević)

Etape izgradnje tvrđave Gripe od 1647. do 1682.

Tvrđava 1846. u okruženju Lušca i Gripa

1824.

1838.

1886.

1849.

Pronašao: Stanislav Živkov (mape iz XIX. st)

Mape obalnih baterija

Mape bastionskih utvrda, odnosno baterija na poluotocima Sustipan i Boticcelli (Katalinića brig) u XIX. stoljeću

Pronašao: Stanislav Živkov

19. lipnja 2015.

Prvi spli'ski škver

Majstor Matija Katalinić iz Trogira obratio se 07.09.1807. pismom generalu Marmontu s molbom da mu odobri otvaranje brodogradilišta. Budući da tada u Splitu nije bilo moguće ni sagraditi ni popraviti brod. Stoga je Katalinić predložio da mu se dodijeli zemljište veličine na obali predjela Lučac, ispod crkve sv. Petra, u vlasništvu istoimene bratovštine, a on se obvezuje o svom trošku opremiti brodogradilište za popravak i gradnju brodova. Nije poznato je li njegovoj molbi udovoljeno, premda se čini da jest, budući da ga susrećemo među kalafatima na Lučcu 1831. i 1832. godine.

Na akvarelu A. Baraća iz 1818. prikazano brodogradilište u predgrađu Lučac s malim gatom, brodovima i dijelom kobilice jednog broda, koje se nalazilo na istome mjestu koje spominje Katalinić. Gat tog brodogradilišta vidljiv je i na Kurirovom planu Splita iz godine 1826., kao i na bakropisu Franza Reinera iz godine 1830., koji je u legendi i naveo da se tu nalazi istezalište za brodove. Glavni splitski škverovi nalazili su se na Lučcu i bili su u vlasništvu obitelji Bui.

U katastru iz godine 1831. nekoliko čestica bilo je upisano kao brodogradilište. Kalafati Ivan, Lovre, Pavao i Špiro Bui iz Splita bili su vlasnici brodogradilišta uz koje se nalazio trijem ispod kojeg su se također gradili brodovi, kao i drugih objekata, poput skladišta, vjerojatno namijenjenog potrebama brodogradilišta. U katastarskom planu su i neka susjedna zemljišta označena kao brodogradilišta, a bila su u vlasništvu Grgura Ružića te Ivana i Pavla Buija.

(iz: PRILOG POZNAVANJU SPLITSKE BRODOGRADNJE U 19. STOLJEĆU, Mr. sc. Gordana Tudor, Hrvatski pomorski muzej Split)

Katastar iz 1931. -dio Lušca s ucrtanin škverom

Pronašao: Mladen Jelić

6. travnja 2015.

Marmont

Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont prvi, ali neslušbeni gradonačelnik; a prvi službeni gradonačelnik za vrime francuza je bi Jakov pl. Cindro (1806. do 1809.), 1809. je da ostavku, a novi nije izabran, pa su do 1811. Petar pl. Alberti, Antun Sarti, Nikola pl. Ivelio i opet Alberti bili samo vršitelji dužnosti, da bi 1811. dekretom za načelnika grada postavljen Josip Cindro

"Za vladanja Napoleona Velikog, pod zaštitom potkralja Italije Eugena, za vrijeme generalnog providura Vicka Dandola, vojnog zapovjednika maršala Marmonta, pod tehničkom upravom generala Blancharda, inženjera Gelića i poinženjera Zavorea, uz sudjelovanje cijele kopnene i primorske Dalmacije, probijen je ovaj put od granice Hrvatske do Albanije u duljini od 250 geografskih milja kroz godinu 1806., 1807., 1808.,1809. Ovom putu u znak harnog sjećanja i zahvalnosti za primljenu zaštitu od uzvišenog vladara dadoše ime "Napoleonov put".