Majstor Matija Katalinić iz Trogira obratio se
07.09.1807. pismom generalu Marmontu s molbom da mu odobri otvaranje
brodogradilišta. Budući da tada u Splitu nije bilo moguće ni sagraditi ni
popraviti brod. Stoga je Katalinić predložio da mu se dodijeli zemljište
veličine na obali predjela Lučac, ispod crkve sv. Petra, u vlasništvu istoimene
bratovštine, a on se obvezuje o svom trošku opremiti brodogradilište za
popravak i gradnju brodova. Nije poznato je li njegovoj molbi udovoljeno,
premda se čini da jest, budući da ga susrećemo među kalafatima na Lučcu 1831. i
1832. godine.
Na akvarelu A. Baraća iz 1818. prikazano brodogradilište
u predgrađu Lučac s malim gatom, brodovima i dijelom kobilice jednog broda,
koje se nalazilo na istome mjestu koje spominje Katalinić. Gat tog
brodogradilišta vidljiv je i na Kurirovom planu Splita iz godine 1826., kao i
na bakropisu Franza Reinera iz godine 1830., koji je u legendi i naveo da se tu
nalazi istezalište za brodove. Glavni splitski škverovi nalazili su se na Lučcu i bili
su u vlasništvu obitelji Bui.
U katastru iz godine 1831. nekoliko čestica bilo je
upisano kao brodogradilište. Kalafati Ivan, Lovre, Pavao i Špiro Bui iz Splita
bili su vlasnici brodogradilišta uz koje se nalazio trijem ispod kojeg su se
također gradili brodovi, kao i drugih objekata, poput skladišta, vjerojatno
namijenjenog potrebama brodogradilišta. U katastarskom planu su i neka susjedna
zemljišta označena kao brodogradilišta, a bila su u vlasništvu Grgura Ružića te
Ivana i Pavla Buija.
(iz: PRILOG POZNAVANJU SPLITSKE BRODOGRADNJE U 19. STOLJEĆU, Mr.
sc. Gordana Tudor, Hrvatski pomorski muzej Split)
 |
| Katastar iz 1931. -dio Lušca s ucrtanin škverom |
Nema komentara:
Objavi komentar