1985.g. Matejuška dom, Gusar
Dom Gusara - drugi put
Nakon tog rušenja etablirana ekipa brzo se snašla i našla novu zgodnu ‘particelu’, ovaj put na zapadnoj, varoškoj strani splitske luke, na mulu i porporeli stare ribarske lučice Matejuške. Tako je već 1927. svečano otvoren novi, drugi Dom Gusara, na Matejuški (u lokalnom govoru reklo bi se - na Matejušku).
Sada se gradilo prema projektu arhitekta Josipa (Maria) Kodla (1887.-1971.), jednog od pionira ovog veslačkog kluba, ali i aktivnog veslača, a nadzor mu je vodio - kolega Fabjan Kaliterna. Dio objekta smjestili su na sami mul, a drugi, veći dio, na valobranu s južne strane gata, što je temeljeno na poprečnim betonskim zidovima, ispod kojih je tuklo more. Dom je projektiran u modernom stilu, na osnovi suvremenih trendova u arhitekturi, sa tri etaže. Vanjski gabariti građevine mjerili su, otprilike, 36 x 20 metara, visina 12 m od kote mula. U prizemlju je bilo spremište čamaca, radionice i stan čuvara, na prvom katu uprava sa salonom, svlačionice s tuševima, zahodi za dame i gospodu, dok je terasa služila za sušenje dresova. Na drugom je katu smješten veliki višenamjenski prostor (čitaonica-spavaonica) i soba za trenera. Na gornjoj terasi tijekom ljeta planirane su "otmjene večernje zabave". Dakle, osim što je služio za veslačke aktivnosti (popravak brodova, treninzi), Dom je bio i mjesto gdje su se veslači okupljali i zabavljali. Bavili su se gimnastikom, hrvanjem, malim nogometom, stolnim tenisom, šahom, igrali tombolu i druge društvene igre,a posebno su bile popularne večernje čajanke.
Sa istočne strane objekta, prema luci, postavljen je kosi drveni ponton 16 x 8 metara, uz koji je dodana splav 12 x 4 metra. Zanimljivo je napomenuti da je Dom (godina je 1927.) bio opskrbljen vodom, strujom i - plinom!
Tih godina, između Prvoga i Drugoga svjetskog rata, u Splitu, koji je brojio oko 30 tisuća stanovnika, gradilo se naveliko, naročito na ovom dijelu luke. Sagrađeno je obližnje istočno krilo Prokurativa. Iste godine (1927.) kada je svečano otvoren drugi Dom Gusara, iz higijenskih je razloga službeno zatvoreno i uklonjeno obližnje kupalište Polo, koje su još 1875. bila podignula braća Depolo, kalafati s Korčule! Uređenjem današnje Trumbićeve obale pod kolnik ceste kanalizirano je sumporno vrelo Piškera s ispustom u ribarsku lučicu (zbog neugodnog mirisa i smeća), čime je uništena još jedna od splitskih posebnosti. Zbog probijanja istog puta prema Sustipanu, podno stina Solurata zatvoreno je malo brodogradilište Košćina (koje se ondje nalazilo od 1875.!). Zbog radova na ukopu kanalizacije iz Varoša prema moru, godine 1926. uništena je blaga kamena skalinada ulice Tomića stine, koja nikada nije obnovljena.
Nakon Drugoga svjetskog rata objekt Doma nespretno je proširen prema zapadu, kako bi se dobio veći prostor za radionice vesala i čamaca, a poduzete su i građevinske intervencije na sjevernom pročelju; zatvaranjem prozora poremećen je sklad sjevernog i zapadnog pročelja.
Izgled i postava objekta Doma Gusara na Matejuški od prvoga je dana izazivao velike podjele među suvremenicima, a tako je i danas. Jedni su Dom nazivali najljepšim primjerom moderne arhitekture u Splitu, dok su ga drugi napadali ponajviše zbog odabrane lokacije. Još 1925., kada se tek počelo spominjati preseljenje Gusara s istočne na zapadnu stranu luke, poznavatelji mora i veslanja "oštro su se odupirali tom preseljenju, smatrajući kako je, s obzirom na vjetrove i morske valove, položaj u jugoistočnom uglu luke najpovoljniji za smještaj čamaca".
Kao zanimljivost spomenimo da se kulturni dio grada u isto vrijeme bio bučno podijelio i na pitanju treba li Meštrovićev spomenik Grguru Ninskom postaviti na Peristilu! Prosvjedima usprkos i Grgur i Gusar su postavljeni na dvojbenim lokacijama. Zahvaljujući Talijanima, za vrijeme okupacije Splita Grgur je uklonjen, a urušavanju Gusara pridonijeli su ‘bijeg’ veslačkih čamaca iz prometne splitske luke, kao i djelovanje mora. Tako su protokom vremena oba ‘incidenta u prostoru’ anulirana.“
Edo Šegvić, dipl. ing. arh.
Pronašao: Nikša Smoje