ŠPIRO JELIĆ (1870. – 1949.)

Špiro Jelić, rođen 05.05.1870. godine u Splitu (otac Ante i majka Marijeta, rođ. Emer) u obitelji koja se tradicionalno bavila mesarskim zanatom (Obitelj Jelić ogranak je roda Krstulović, a drugo prezime Krstulović gubi se početkom dvadesetog stoljeća).
Špiro Jelić oženio je 1896. godine Mariju Rosandić (sestra kipara Tome Rosandića).
Djeca: prvo dvoje djece umire (kćerke kao djevojčice od 2 do 4 godine), Ante (dipl.ing ekonomije), Anka (domačica), Branko (građevinski poduzetnik), Berislav (bravar) i Uroš (službenik u Ljubljani).
Kovačko-bravarsku radnju osnovao 1899. godine. Prva radionica nalazila se na Šperunu u Ban Mladenovoj ulici do 1927. a od 1927. do 1937. u Zrinskoj ulici, kada se premješta u Ćiril Metodovoj 5, gdje ostaje do zatvaranja 1974.

 

Butiga u Ćiril Metodovoj 5.

Na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće pa do I. svjetskog rata Špiro Jelić drži u suvlasništvu restoran na prvom vrhu Marjana.


  Restoran na Marjanu

Oko 1905. godine Špiro Jelić kupuje kuću na Marjanu (danas ulica Marjanski put) koju kao restoran na Marjanu prodaju zbog dugova nastalih tijekom I. svjetskog rata (Špiro u vojsci, Marija s djecom u Splitu).

 

 

Ulazna vrata s inicijalima Š J

Godine 1910. kovačko-bravarska radnja Špire Jelića izlaže na izložbi “Esposizione di prodotti agricoli industriali” Roma, gdje je za izložene proizvode odlikovana zlatnom medaljom.

 

 

Medalja iz 1910.

Kovačko-bravarska radnja izrađuje: građevnu bravariju (ograde s ulaznim vratima, “pašamane” - ograde stepeništa i teraca i drugo), cjelokune bravarske radove na zgradi “Banovine” pred Drugi svjetski rat,

 Pločica postavljana na bravarskim i kovačkim radovima

most na rijeci Zrmanji (cesta Rijeka – Split; dug cca 30 m) oko 1928. godine, sudjeluje u dijelovima bravarskih radova na zgradi gimnazije u Spinutu, te dio čelično-rešetkaste konstrukcije dalekovoda 50 kV Dugi Rat – Dujmovača (1925.).

 

Most na Zrmanji

Građevno bravarski radovi na zgradi “Banovine bili su najveći posao, ali nkada do kraja isplaćen, jer je nastupio II Svjetski rat i slom Kraljevine Jugoslavije. Kao kuriozitet može se navesti da talijanska okupacijska vlast priznaje dugove i preuzima obvezu isplate istih po okončanju rata. Po završetku rata nova vlast nikad nije spomenula taj dug.

 

 

Oglasi iz Novog Doba iz 1927 i 1932.

Nakon oslobođenja Splita 1944. radnja je rekrivirana i uključena u sastav VII. korpusa.
Od 1945. godine Špiro Jelić obnavlja djelatnost i vodi radnju do smti 1949. godine.
Godine 1949. radnju preuzima sin Berislav (1909.) i istu vodi do 1974. godine, kada odlazi u mirovinu. Berislav Jelić umire 1987. godine. 

Berislav Jelić izučio je kovačko-bravarski zanat 1925. godine, a majstorski ispit položio je 1941. godine.
U razdoblju 1945. – 1974. godine u radnji se uglavnom izrađuje građevna bravarija za individualnu stambenu izgradnju, bravarija TS 10/0,4 kV za “Svijetlost” Split, prodajne vitrine i ukrasne okove za prodavaonice kolača “Bobis” (Peristil, Ispod ure, Marmontova, Riva, u Makarskoj, Bolu i dr), kafić “Holcer” na dnu Pjace i ...
Godine 1946. godine Berislav Jelić se ženi s Jerolimom Trumbić. Imaju dvoje djece.
Špiro Jelić je slobodno vrijeme od jutarnjeg završetka posla do ručka (radilo se dvokratno) provodio uglavnom u društvu u kavanama na Rivi.
Berislav Jelić bio je aktivni član pjevačkog zbora SMP “Zvonimir”.
Slobodno vrijeme od 1927./28. godine gotovo do smrti provodio je svakodnevno u društvenim prostorijama Hajduka. To su bila uglavnom popodneva od šet do osam sati, a zatim bi čitava klapa iz Hajduka preselila ispred “Centrala” na Pjaci ili u kavanu “Bellevue”. Prije drugog svjetskog rata zajedno s prijateljima “drukerima” Hajduka pratio sve značajnije nastupe Hajduka u tadašnjim nogometnim prvenstvima po čitavoj ondašnjoj Jugoslaviji.