 |
| 1920. |
Goran Borčić: Marjan nekada: Godine 1875. izgrađeno je i otvoreno, drugo po starosti
splitsko kupalište - Bagno Polo na Matejuški, istočno od budućega hotela Ambasador, a u blizini tada postojeće crkve sv. Ante. Po jednoj bilješki iz mjesne štampe iz 1924. godine, doznajemo da se kupalište Polo ponovo te godine preuredilo i otvorilo uza kupače. Kupači su se razdvajali tako da su se od 6 ujuotro do 11 sati mogle kupati samo žene. Zvonjava kupališnog čuvara najavljivala je vrijeme za smjenu, dok bi muškarci, koji su se mogli kupati od 11 pa do 13 sati, nestrpljivo očekivali izlazak kupačica. Zatvoreno je naredbom gradskih vlasti tek 1927. godine.
Banjo Polo
Banjo Polo na Matejuški otvara se 1875. i djeluje do 1927., čak i nakon što se izgradnjom lukobrana (1872.-1887.) zatječe unutar gradske luke u koju se izlijevaju brojni gradski kanali. Kupalište Polo bilo je s drvenim kabinama na sojenicama u moru.
Prvi brodograditelji u Splitu imaju tri manja škvera u primorju Lučca, pod današnjom Radovanovom i Bregovitom ulicom. Za potrebe izgradnje željezničke pruge kopa se usjek kroz Lučac i Manuš i materijalom se nasipa uvala Lučac te Split dobiva istočnu obalu zaštićenu lukobranom (1872.-1887.) i željezničku vezu Split-Siverić-Šibenik (1877.). U to doba dva škvera prestaju s radom 1875., a brodograditelj Ante Košćina se seli i zapadno od Matejuške podiže manji škver Košćina pod staru crkvu sv. Petra od Solurata na moru, koji se 1927. zatvara zbog gradnje puta prema Sustipanu uz obalu pod Soluratom.
Dotrajala crkva sv. Petra od Solurata porušena je i tu podignuta 1884. crkva sv. Ante Tolomaša koja je u Drugom svjetskom ratu 1944. oštećena i u poraću sasvim porušena. Spomen na crkvu čuvaju ribari s Matejuške za valobran od juga mandraću Kosa sv. Antona na kojoj će se 1927. podignuti Dom Gusara.
splitsko kupalište - Bagno Polo na Matejuški, istočno od budućega hotela Ambasador, a u blizini tada postojeće crkve sv. Ante. Po jednoj bilješki iz mjesne štampe iz 1924. godine, doznajemo da se kupalište Polo ponovo te godine preuredilo i otvorilo uza kupače. Kupači su se razdvajali tako da su se od 6 ujuotro do 11 sati mogle kupati samo žene. Zvonjava kupališnog čuvara najavljivala je vrijeme za smjenu, dok bi muškarci, koji su se mogli kupati od 11 pa do 13 sati, nestrpljivo očekivali izlazak kupačica. Zatvoreno je naredbom gradskih vlasti tek 1927. godine.
Banjo Polo
Banjo Polo na Matejuški otvara se 1875. i djeluje do 1927., čak i nakon što se izgradnjom lukobrana (1872.-1887.) zatječe unutar gradske luke u koju se izlijevaju brojni gradski kanali. Kupalište Polo bilo je s drvenim kabinama na sojenicama u moru.
Prvi brodograditelji u Splitu imaju tri manja škvera u primorju Lučca, pod današnjom Radovanovom i Bregovitom ulicom. Za potrebe izgradnje željezničke pruge kopa se usjek kroz Lučac i Manuš i materijalom se nasipa uvala Lučac te Split dobiva istočnu obalu zaštićenu lukobranom (1872.-1887.) i željezničku vezu Split-Siverić-Šibenik (1877.). U to doba dva škvera prestaju s radom 1875., a brodograditelj Ante Košćina se seli i zapadno od Matejuške podiže manji škver Košćina pod staru crkvu sv. Petra od Solurata na moru, koji se 1927. zatvara zbog gradnje puta prema Sustipanu uz obalu pod Soluratom.
Dotrajala crkva sv. Petra od Solurata porušena je i tu podignuta 1884. crkva sv. Ante Tolomaša koja je u Drugom svjetskom ratu 1944. oštećena i u poraću sasvim porušena. Spomen na crkvu čuvaju ribari s Matejuške za valobran od juga mandraću Kosa sv. Antona na kojoj će se 1927. podignuti Dom Gusara.
Pronašao: Rino Calamaris
Nema komentara:
Objavi komentar