Parobrodi u splitskoj luci početkom XX stoljeća

Putnički brodovi na putovanjima iz zabave u Split su počeli pristajati još krajem 19. stoljeća. U turističkim počecima Dalmacije takva putovanja su organizirana prije svega zbog nedostatka hotelskog smještaja na kopnu

Pronašao: Davor Pelaić

Slobodna Dalmacija: Split je stara kruzerska luka

piše Gordana Tudor

Krajem 19. stoljeća u Split su počeli pristajati putnički parobrodi na putovanjima iz zabave,
današnjim kružnim putovanjima. U počecima razvitka turizma u Dalmaciji, takva putovanja su organizirana prije svega zbog nedostatka hotelskog smještaja na kopnu.
Luksuzni parobrodi na kojima se nalazilo sve što je putniku omogućavalo udoban boravak, preuzeli su funkciju hotela. Putnici su na brodu spavali, hranili se i zabavljali, a danju obilazili pojedine luke. Osim domaćih (tada austrougarskih), redovito su stizali i engleski, francuski i njemački parobrodi s turistima koji su se u gradu zadržavali po nekoliko sati, razgledali njegove znamenitosti i odlazili dalje.
Razdoblje nakon završetka Prvog svjetskog rata dovelo je do neslućenog razvitka kružnih putovanja morem. Bilo je to zlatno doba za kružna putovanja, tada omiljeni način zabave za bogatije pripadnike europskog i američkog društva.
Brojna parobrodarska društva u suradnji s turističkim agencijama organizirala su svojim luksuznim parobrodima putovanja po svjetskim morima koja su ponekad trajala i više od mjesec dana. Ipak je Sredozemlje, kao kolijevka europske civilizacije bilo najčešća destinacija, a najvažnije dalmatinske luke - Split, Dubrovnik i Kotor - bile su uključene u itinerar takvih putovanja.
Od sredine dvadesetih godina 20. stoljeća, redovito je u Splitu pristajalo po nekoliko velikih kruzera godišnje. U ovom članku pišemo o parobrodima koji su Split i druge dalmatinske luke posjetili 1929. godine. I te je godine svjetska gospodarska kriza tresla svijet ali ipak nije značajnije utjecala na broj dolazaka turističkih parobroda.
Kao i danas, uskrsni blagdani označavali su početak turističke sezone kada su dolazili prvi gosti, bilo kopnenim putem, bilo morem. Talijansko parobrodarsko društvo Lloyd Triestino (nekadašnji Austrijski Lloyd) prvo je, u travnju, organiziralo kružno putovanje po Sredozemnome moru.
Split je bio jedna od destinacija na putovanju; skupina od 200 Engleza stigla je u grad Lloydovim parobrodom Asia. Putnici su se iskrcali na kopno i pregledali grad i njegove znamenitosti. Nakon nekoliko sati zadržavanja u Splitu brod je otplovio prema jugu.

Parobrod Ranchi

Englezi u Milni

Engleski turisti su u svibnju ponovno došli u Split, ovaj put velikim engleskim transatlantikom Orford. Društvo Orient Line sa svojim parobrodima blizancima „O“ tipa, nosivosti cca 20.000 tona, redovito je svake godine organiziralo kružna putovanja u koja su bile uključene i luke Split, Dubrovnik i Kotor, pa je tako Orford i prijašnjih godina pristajao u Splitu.

Na putovanju koje je trajalo 28 dana, brod je doputovao iz Venecije sa 500 bogatih Engleza. Među putnicima su bili direktor izdavačke kuće Tutorial Press iz Cambridgea i predsjednik Lloyd Register of Shipping Sir George Higgins sa suprugom.

Njegov boravak odmah je iskorišten za sastanak u splitskoj Trgovačkoj komori s predstavnicima našeg parobrodarstva. Ostali putnici nisu u Splitu obavljali službene poslove, već bi se iskrcali s broda i krenuli u obilazak. Dio je, nakon razgledanja grada, ručao u hotelu Bellevue, a dio je s 30 automobila otišao na izlete u Solin i Trogir.

Po povratku bi obišli grad, prenoćili na brodu i ujutro nastavili put. Premda je promet stranaca bio slabiji od očekivanog, kruzeri su nastavili s pristajanjima u Splitu. Krajem srpnja u Split je uplovio veliki američki školski brod Nanntucket matične luke Boston sa studentima američkih pomorskih škola koji su na svom putu po Sredozemlju posjetili Split, Dubrovnik i Kotor. U kolovozu je na svom prvom putovanju stigao u Split Viceroy of India.

Englesko društvo Peninsular&Oriental Steam Navigation Company iz Glasgowa izgradilo je brod za održavanje redovite pruge između Velike Britanije i Indije. Prije uključivanja u službu, brodom je organizirano kružno putovanje koje je, među ostalim, obuhvatilo Kotor, Korčulu, Milnu na Braču, Split i Veneciju. Posebno je bio zanimljiv boravak Engleza u maloj Milni koja ni onda ali ni danas nije uobičajeno odredište za prekooceanske grdosije.

Stanovništvo Milne predvođeno načelnikom kap. Marangunićem priredilo je srdačan doček skupini od 300 Engleza. Cijela Milna je bila okićena zastavama, a dolazak gostiju domaćini su popratili grmljavinom mnogobrojnih mužara na pozdrav gostima. Načelnik Marangunić je u pratnji poznatoga splitskog profesora Baraća i britanskog konzula Perića došao na brod i turistima zaželio dobrodošlicu.

Putnici su dobili prigodnu brošuru o Milni koju je na engleski preveo prof. Barać. Englezi su zatim razgledali mjesto nailazeći na srdačan doček Milnarana. Posebno su zapazili čistoću mjesta i ljubaznost naroda koji ih je, premda siromašan, iznenadio svojim ponosom.

Za razliku od drugih sredozemnih luka koje su posjetili, u Milni nisu vidjeli ni jednog prosjaka, što ih se osobito dojmilo. I onda kao i danas, usmena promidžba zadovoljnih gostiju donosila je više koristi od različitih diplomatskih aktivnosti i plaćenih oglasa. Počevši od 1926. godine Split je redovito posjećivao i parobrod Ranchi, također vlasništvo P&O S.N.

Company, jedan od šest brodova blizanaca tipa „R“ (svi s indijskim imenima) namijenjen plovidbi između Velike Britanije i Indije. Kako bi iskoristili kapacitete i izvan sezone, društvo je organiziralo kružna putovanja od Venecije, preko Dalmacije u Grčku i Tursku. U rujnu 1929. brod je s 500 putnika stigao u Split.

U poslijepodnevnim satima, skupina od 300 izletnika uputila se brodom na izlet u Milnu, koja je te godine očito bila zanimljivo odredište. U Milni su Englezi, između ostalog, obišli i kuću svog sunarodnjaka, lorda Wolseleya, tada nastanjenog u bračkom malome mistu.

‘Luksuz koji nije amerikanski’

Posljednji veliki putnički parobrod koji je 1929. godine pristao u Splitu bio je engleski parobrod Arandora, u vlasništvu društva Blue Star Line. Brod se smatrao tada najluksuznijim engleskim parobrodom. Nakon obilaska broda, novinar „Novog doba“ je napisao: “Ne frapira svojom veličinom, ni orijaškim dimenzijama, ali je uređen najluksuznije, a što je najglavnije, vrlo ukusno, tako da taj luksuz ne bode oči, nije amerikanski“.

Gotovo na svakog putnika dolazio je jedan član posade, ukupno 271 član posade na 275 putnika. Po dolasku u luku, putnici su se iskrcali i s većim brojem automobila napravili izlet do Solina, Kaštela i Trogira, gdje su razgledali starine i znamenitosti.

Nakon toga obišli su s vodičom u rukama sve najvažnije gradske spomenike i sutradan ujutro krenuli prema jugu. O pilotaži po našim vodama, kao i svim poslovima vezanim uz prihvat broda i putnika brinula se splitska ispostava Jug. Express agencije pod vodstvom upravitelja kapetana Stijepa Cviličevića koji je najčešće i pilotirao.

Luksuz kruzera Viceroy of India Tadašnji splitski tisak redovito je donosio opise luksuznih putničkih parobroda koji su posjećivali grad. Viceroy of India Brod od 20.277 brt bio je dug 178,6, a širok 23,2 metra. Sagrađen je 1929. godine u Velikoj Britaniji i plovio je brzinom od 19 čvorova. Pod zapovjedništvom kapetana B.J. Ohlsona radilo je 20 časnika i 400 članova posade, od toga više od 100 „indijanaca u narodnoj nošnji“. Na brodu je bilo 700 kabina za putnike i brojni zajednički prostori. Glavni salon za muziku zapremao je cijelu širinu broda i bio luksuzno uređen u rokoko stilu sa stupovima i kupolom. Postojali su i posebni saloni za pušenje, za konverzaciju, za same dame, za pisanje, za igre. Putnicima je na raspolaganju bila i bogato opremljena knjižnica. U blagovaonici se istovremeno posluživalo 400 osoba. Pokućstvo, umjetničke slike i sagovi bili su velike vrijednosti. Brodski podovi su obloženi gumom u imitaciji drva pa je izgledalo da je cijeli brod parketiran, a u stvari je parket bio postavljen samo u plesnim dvoranama. Posebno se vodilo računa o zadovoljavanju sportskih potreba putnika i putnica. Slično kao što i današnji „kruzeri“ imaju brojne wellness centre, i ovaj brod je bio opremljen dvoranom za gimnastiku i bazenom, a na pojedinim palubama bila su odjeljenja za tenis i druge sportske igre kao i šetališta. U središtu broda bile su smještene tri kuhinje: za putnike, posadu i Indijce s njihovim kuharima, te mesnica, pekarnica, vatrogasna služba, različiti dućani, mjenjačnice, trafike i pošta.

Dalmatinke oduvijek prelijepe ‘razbijačice srdaca’

- Često su se među putnicima nalazili novinari i publicisti koji su kasnije u tisku svoje zemlje objavljivali članke o utiscima s putovanja. Pisali su ne samo o ljepotama obale, blagoj klimi ili kulturno-povijesnim spomenicima nego i o domaćem stanovništvu.
- Ljepota dalmatinskih djevojaka bila im je najčešća tema. Tako je jedan od njih, G.E.R. Gedye, u londonskom Daily Expressu napisao: „Svuda niz obalu nailazim na vitke i tamne slavenske djevojke. Ali naročito Splitu daju posebnu reputaciju nad svim drugim lukama plavog Jadrana njegove curice prozirne puti i tamnomodrih očiju koje su neizlječive razbijačice srdaca...“
- Slično je mislio i poznati pisac G. B. Shaw koji je, nakon dvotjednog boravka u Dalmaciji, u svibnju 1929. izjavio da je „svaki grad jedna slika, a svaka djevojka filmska zvijezda“. Iako nije bio putnik na kruzeru, ipak moramo spomenuti njegov dolazak. Prije više od 30 godina, Duško Kečkemet je objavio njegove dojmove o trodnevnom boravku u Splitu.
U pismu upućenom znanici na Sveučilištu u Ljubljani, Shaw s velikom toplinom i simpatijom piše o boravku u gradu i glazbenoj nadarenosti žitelja Splita koja ga je oduševila.
Posebno ga se dojmio repertoar glazbenog sastava hotela ‘‘Central’’ (violončelo, dvije violine, saksofon i klavir) koji je svaku večer svirao pod njegovim prozorom. Dok bi ga na drugom mjestu takva svirka dovela do ludila, u Splitu je u njoj istinski uživao.