Monumentalna fontana, u poslijednje vrijeme poznatija kao Bajamontuša

Luigi Cecccon - Gipsani model fontane, 1880. godina

Na temelju Bajamontijevih objašnjena alegorija koje moraju biti na fontani prikazane izradio je venecijanski kipar Luigi Ceccon umanjeni gipsani model buduće fontane i poslao ga u Splitu na ogled. Prema tom modelu splitski inženjer Jakov Antonelli i slikar Josip Voltolini su od drveta i kartona napravili maketu fontane u naravnoj veličini i postavili ga na dno Rive, a da se ocijeni  njen izgled i smještaj. Taj položaj je predložio sam Bajamonti, dok je druga varijanta bila da se smjesti na trgu Prokurativa. Splićani su bili zadovoljni maketom, te su hvalili ideju i položaj spomenika. Nakon toga je počelo sakupljanje priloga za narudžbu i za postavljanje fontane na obali. Poseban odbor građana je organizirao to sakupljanje i imena svih prinosnika su objavljivana svakodnevno u mjesnim novinama uz naznake priloženih svota. Ukupnoj e tijekom 1880. godine sakupljeno 18.304,55 fiorina.Priloge su dali biskup, kaptol, kler, splitski Židovi, javni činovnici, posjednici, trgovci, obrtnici radnici, kao i Splićani koji su živjeli daleko od Splita. Među njima Alois Hauser (bečki arhitekt i restaurator dalmatinskih spomenika,  Franjo Suppé (bečki skladatelj rodom Splićanin. Iako skromniji brojni su bili prilozi težaka Varoša i Lučca, a jedan siromah je dao samih 6 solda uz izjavu: "I ja sam Splićanin i volim svoj zavičaj, možda više od bogatih".

Dana 4. prosinca 1890. ,  nakon završnh radove na crpilištu vodovoda na izvoru Jadra i na samoj fontani, svečano je potekla voda na njoj . Otkrio ju je splitski istaknuti Narodnjak i načelnik Gajo Bulat.

Napomena: Splitski puk je vodu koja je protekla obnovljenim Dioklecijanovim akveduktom zvao Bajamontuša. Danas tako zovu Monumentalnu fontanu. Antonio Bajamonti se protivio da fontana nosi njegovo ime. Više o Monumentalnoj fontani (link)

Pronašao: Rino Calamaris