 |
| Jerolim Kavanjin je rođen u Splitu godine 1641., a umro je godine 1714. Hrvatski je pjesnik kasnog baroka. Bio je splitski bogataš i plemić, potomak pohrvaćene talijanske obitelji Cavagnini, istakao se istodobno kad i Ignjat Đurđević, početkom 18. stoljeća. U ljetnikovcu na Braču (Sutivan, kamo se povukao nakon odvjetničkog i vojničkog zanimanja) - link |
 |
| Jerolim Kavanjin: Bogatstvo i ubožtvo (link na knjigu izdanu 1861.) |
(Split, 10. svibnja 1643 - Split, 29. studenog 1714)
Odvjetnik i književnik
Jerolim Kavanjin potomak je talijanske plemićke obitelji Cavagnini, doseljene krajem 16. stoljeća iz sjeverne Italije u Split. Prvi je značajniji splitski književnik koji je nakon Marka Marulića pisao hrvatskim jezikom . Kao školovan čovjek enciklopedijskog znanja (osnovno obrazovanje stekao u Splitu, a studij prava i doktorat u Padovi), bio je utjecajan i cijenjen u svojoj sredini. Dopisujući se s mnogim učenim ljudima svog doba sakupljao je građu za povijest Dalmacije i njezinih znamenitih ljudi. Najpoznatije Kavanjinovo djelo "Povijest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i uboga a čestita Lazara" je najopsežnije djelo starije hrvatske književnosti sastavljeno u stihovima.
Poznatije je pod kraćim nazivom Bogastvo i uboštvo, koje mu je dao I. Kukuljević u prvom izdanju iz 1861. godine. Tiskanje je financirao đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer.
Drugo, do danas posljednje cjelovito izdanje spjeva,objavio je Josip Aranza pod punim nazivom, u ediciji Stari pisci hrvatski u Zagrebu 1913. godine (fragmentarno je objavljivano u izborima poezije). Spjev je sastavljen od 30 opsežnih pjevanja (32 658 stihova) ispjevanih osmeračkim sestinama. Značajan je izvor podataka o prilikama jednog doba. U prvom dijelu obrađuje biblijske priče o siromašnom Lazaru te pripovijeda o povijesti, obiteljima i znamenitostima Splita i drugih primorskih gradova. Drugi dio spjeva bavi se slavnom prošlošću i svecima slavenskog podrijetla, a posljednjih 11 pjevanja posvećeno je pitanjima o Bogu, vjeri i smrti pa djelo završava opisom pakla, raja i sudnjega dana. U njemu ima i autobiografskih elemenata iz kojih se doznaje o obiteljskom krugu kao i nastanku samog djela.
U spjevu su prepoznatljivi utjecaji Dantea, Gundulića, Đurđevića i Barakovića (vidljivi kada splitsku ikavicu pokušava zamijeniti dubrovačkom ijekavicom), historiografske i teološke literature. Pripada mu važno mjesto u starijoj hrvatskoj književnosti.Danas se veći dio njegove rukopisne ostavštine i portret pjesnika čuvaju u Muzeju grada Splita.
U digitalnom izdanju kojeg je objavila njemačka knjižnica Bayerischen Staatsbibliothek, spjev je dostupan na sljedećem linku
Zvonko Smajić rođen je u Jastrebarskom 26. ožujka 1950.
Diplomirao je na Višoj ekonomskoj školi i na Fakultetu dramske umjetnosti - studij Dramaturgija - na temu "Politička komedija u hrvatskoj dramskoj književnosti". Bio je direktor Gradskog kazališta mladih Split (ex "Titovi mornari") od 1985. do 1989. U HNK Split radio je kao urednik kazališnih izdanja i voditelj press službe "Splitskog ljeta" od 1982. do 1985, te kao rukovoditelj dramskog programa, ravnatelj Drame i dramskog programa "Splitskog ljeta". Danas je organizator-producent Marulićevih dana i Splitskog ljeta te obavlja poslove arhivara HNK Split. U njegovoj dramatizaciji izvedene su predstava Aska i Vuk u GKL-u, Don Quijote u GKM-u, Robin Hood u Dramskom programu HR-a te predstava Ludi Mile.
Opaska; datum rođenja je za sada u istrazi pa nemožemo opovrgnuti niti jedan od datuma
Pronašao: Davor Pelaić
Nema komentara:
Objavi komentar