Na 28 polja uokvirenih biljnim ornamentom i pletenicama prikazane su scene iz kristovog života.
Propovjedaonica je jedan od ljepših primjera kamene plastike s konca romaničkog razdoblja ( XIII - XIV. stoljeće ).
Drvena sjedala nalaze se u koru, koji je u XVII. st. dograđen s istočne strane osmerokutne zgrade katedrale. Izvorno su se nalazilana nekom drugom mjestu ( možda i u samojh katedrali).
Sastoje se od dvije izvrsno sačuvane klupe, kojima je naslon bogato ukrašen romaničkim ornamentom i ljudskim likovima.
Kasna Gotika ostavila je u katedrali dva značajna spomenika. Oltar sv. Duje u j ugoistočnoj niši je izradio majstor Bonino iz Milana 1427. g.
Prvobitni oltar čini starokršćanski sarkofag s karakterističnim motivom strigila i predromanička ploča ukrašena pleternom ornamentikom.
Oltarni ciborij oslikao je 1429.g. Spliski slikar Dujam Vušković.
Oltar sv. Staša u sjeveroistočnoj niši izradio je 1448 majstor Juraj Dalmatinac.Usklađujući oblik ciborija s Boninovim radom, Juraj je skulpturam samog oltara postigao najveći domet dalmatinskog kiparstva u prijelaznom gotičko-renesansnom stilu u ležećem svečevom kipu i naročito na reljefu Bičevanja na srednjem dijelu oltara.
U crkvi su vrijedna i drvena raspela iz XIV,XV, i XVIII. st.
Barok je također prisutanu katedrali značajnim dostignućima.
Sjeverni oltar sv. Duje izradio je 1766-1767. Mletački kipar G. M. Morlaiter
Svečev sarkofag nose alegorijski ženski likovi, a na antependiju je reljef s prikazom mučenja sv. Dujma.
U koru katedrale još se nalaze osim drvenih romaničkih sjedala još i druge vrijednosti poput nadbiskupske stolice i crkvenih glazbenih knjiga. Posebno su značajne slike domaćeg majstora Mateja Pončuna ( Ponzoni), kao i jedna pala Palme mlađega.
napisao - Davor Pelaić
Korska sjedala
Nasloni današnjih korskih sjedala uzdužne su drvene urešene plohe, koje se sastoje odsedam vodoravnih pojasa, uokvirenih uskom okomitom trakom. Od tih je pojasanajširi onaj srednji, s rešetkama koje podsjećaju na islamske ornamentalne dekoracije,izvedene na tokarski način, koji se može primijetiti i na drugom i šestom pojasu, odkojih je prvi dekoriran dvokatnim arkadicama, među kojima su reljefi dvanaestoriceapostola i simboli četiriju evanđelista, a drugi ima ukrase u vidu rešetke snaizmjeničnim prikazima raznih životinja u pravokutnim okvirima. Četiri preostala pojasa sadrže plitke reljefe s ornamentima u varijacijama geometrijskih pletera ilisnatih vitica, te raznolikih životinjskih i ljudskih likova.Čitav naslon kora karakterizira iznimna inventivnost majstora te radionice koja je smnogo duha povezala sve ornamente, unatoč njihovom raznolikom porijeklu – odantiknih reminiscencija, predromaničkih pletera i romaničkih dekorativnih izvorišta.Zapaženi su ornamenti apulijskog i lombardskog porijekla, kao i oni lokalnih crta,koji su karakterizirani tipičnim gomilanjem ornamenata s tendencijom za ''horror vacui'', što je upravo karakteristično za provincijske sredine. Od figuralnih se reljefaističe skupina svećenika oko pulta s knjigom, lovac jelene, svećenici s glazbalima, aosobito čovjek sa sjekirom, nagnut nad stolićem, s kapom na glavi, u kojem pojediniautori vide mogućnost barem simboličnog autoportreta majstora.Dimenzijama se ističu likovi za koje možemo pretpostaviti da su zaštitnici grada Dujam i Staš (iako neki autori, budući da likovi nemaju aureole, smatraju kako je riječo nadbiskupu naručitelju i plemiću donatoru), te sveci Kuzma i Damjan.Upravo bi ovakva ikonografija govorila u prilog teoriji kako su korski nasloni, udrukčijem postavu, mogli pripadati samoj katedrali, iako je postojala tradicija onjihovom prvobitnom smještaju u benediktinskoj crkvi Sv. Stjepana ''de pinis'' na Sustipanu. To se iznimno djelo, koje je po svoj prilici bilo pozlaćeno i kome se moženaći mjesto pred glavnim oltarom s jedne i druge strane, uvjerljivo datira u sredinu ilidrugu polovicu 13.st. zbog veće dotjeranosti od Buvininih reljefa, prisutnostilombardskih odjeka, kapitelića ''na kovrčice'' ispod kupolica nad svecima zaštitnicimau kojima se osjeća duh gotike, te zbog elemenata crkvenog ruha, poput kazule, palija imitre biskupskog lika. Čak i bez obzira na bliskost s Radovanovim krugom, osjećamona naslonu prodor ranogotičkog duha koji ga datira nakon sredine duecenta. Taj Radovanski odjek povezuje ovo značajno djelo u drvetu s kamenim spomenicima ukojima je izravno ili neizravno bio prisutan upravo duh velikog trogirskog kipara, koji je bez ikakve sumnje izrazito nazočan u kamenoj skulpturi splitske katedrale – propovjedaonici i skulpturalnoj dekoraciji prvog kata zvonika.
napisao - Ilir Krasnić
Pronašao: Zoran Deković
Nema komentara:
Objavi komentar