" Splitsko muzičko društvo Zvonimir "

 

1938

" Splitsko muzičko društvo Zvonimir ", osnovano godine 1884. - dvije godine poslije pobjede narodnjaka nad autonomašima - kao prvo hrvatsko glazbeno društvo u Splitu, tijekom svog gotovo šezdesetogodišnjeg života (prestalo je s radom u vrijeme II. svjetskog rata). 
Odigralo je veliku ulogu u razvoju glazbenog, kulturnog i nacionalnog života grada i njegove bliže i daljnje okolice. Društvo je priređivalo vokalne i vokalno-instrumentalne koncerte, dalo je i nekoliko opernih predstava, a imalo je i svoju glazbenu školu. 
Nekoliko istaknutih hrvatskih skladatelja djelovalo je u tom društvu kao njegovi dirigenti. 
Bili su to: Franjo Serafin Vilhar (1886.-1889.), Nikola Faller (1889.-1891.), Vjekoslav Rosenberg-Ružić (1891.-1895.), Josip Hatze (1905.-1914.) i Boris Papandopulo (1935.-1938.), a od 1914. do 1926. 'Zvonimirom' je dirigirao češki skladatelj Cyril Metodej Hrazdira. 
Uz " Zvonimira " je vezan i prvi uspjeh jednog od najznačajnijih hrvatskih skladatelja - Jakova Gotovca. Naime, 20. siječnja 1918. " Zvonimir "je pod ravnanjem C. M. Hrazdire u foyeru današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta izveo Gotovčev zbor "Aj, moj Mijo", čime je zapravo označen početak stvaralačkog rada glazbenika, koji je svojim djelima dao tako snažan i trajan biljeg čitavom jednom plodonosnom i značajnom razdoblju u razvoju hrvatske glazbe.'' 

Ivan Bošković, prof.

 1900

 ''Ipak, na području organiziranoga glazbenog obrazovanja prvenstvo je pripadalo društvu 'Zvonimir' (koje je 1884. osnovala 'Narodna slavjanska čitaonica') kao najutjecajnijem žarištu glazbeno-pedagoškog djelovanja u prijelaznim desetljećima. Od 1889. u sklopu 'Splitskog muzikalnog društva Zvonimir' otvorena je škola u kojoj se isprva poučavala glazbena teorija i pjevanje, a ubrzo zatim violina i glasovir. Kada je nakon Fallera, godine 1891., na mjesto zborovođe stigao pijanist, violinist i skladatelj Vjekoslav Rosenberg-Ružić, škola je već imala optimalan broj učenika, a od jeseni iduće godine u njoj se podučavalo i sviranje kontrabasa i violončela. Tek nekoliko godina kasnije, točnije 1896., 'Zvonimirova' škola brojila je 150 polaznika, a nastavu su držali marni i uspješni profesionalni glazbenici - violinist Armando Meneghello-Dinčič, zatim dirigent, skladatelj i učitelj pjevanja Lorenzo Perigozzo te pijanistica Paula Goršetić-Begović. Učestalo smjenjivanje zborovođa i učitelja (Vilhar, Faller, Rosenberg Ružić, Perigozzo, Vilim Seifert, Blagoje Bersa, itd.) otežavalo je rad Glazbene škole, a potrajalo je sve do 1905., kada se iz Pesara nakon završenog studija glazbe u Split vratio Josip Hatze i preuzeo vodstvo 'Zvonimira'.
***
 Odmah po završetku Prvoga svjetskog rata inicijativu glazbene poduke u gradu ponovno je preuzelo 'Splitsko muzikalno društvo Zvonimir', čija uprava već u rujnu 1918. najavljuje početak rada društvene glazbene škole s podukom iz glazbene teorije, kompozicije, pjevanja, violine, glasovira te ostalih instrumenata za orkestar i glazbu. Zalaganje ovoga društva za glazbeni odgoj širih slojeva puka, te za opći glazbeni preporod Splita i okolice, kulminiralo je u razdoblju od 1921., kada je započela s radom 'Zvonimirova glazbena škola', smještena u dvorištu zgrade na splitskom Dosudu, pa do otprilike 1927. Kako je i najavljivano, u školi se doista davala poduka iz drvenih i limenih puhačkih instrumenta, violine, viole, violončela, kontrabasa, glasovira, pjevanja, dirigiranja, kompozicije i instrumentacije, a nastavnički kadar činili su istaknuti reproduktivni umjetnici poput mezzosopranistice Cvijete Cindro, flautista Josipa Dadića, violinista Egidija Nonveillera i dr.'' prof. dr. sc. Ivana Tomić Ferić

Pronašao: Mladen Borgo Pozobon