Grgur
Ninski u svojoj prvotnoj postavi na Peristilu
snimljen iz ptičje
perspektive.
Svaka čast snimatelju, koji se snimku očito morao napraviti
sa same ivice zvonika Sv. Duje. Snimka je iz 1934.
PERISTIL 1928. GODINEGodine
1928. prvi se put mijenja oblik Peristila, a da to nisu zahtijevale
određene funkcije života u gradu. Sve do tada, naime, opisane faze u
razvoju Peristila bile su uvjetovane potrebama grada, odnosno određenim
funkcijama Peristila pa je i njegov oblik bio rezultat promjena tih funkcija.
Prolaz koji je Općinska uprava probila 1860. između Peristila i ulice 'Ispod Grota' dao je zatvoriti 1928. godine splitski konzervator. To je učinio iz subjektivnih razloga jer je pretpostavljao da izvorna veza nikada nije postojala.
Tom intervencijom ponovno je prekinuta jedna komunikacija, koja je već po mišljenju stare općinske uprave iz sredine XIX. st. bila potrebna gradu, a time je propala i težnja oživljavanja ulice sjever-jug kojoj je preduvjet bio pojačani pješački promet po uzdužnoj osi Dioklecijanove palače.
Veza Peristila s južnim dijelom Palače uspostavlja se samo zaobilaznim putem kroz Bulićevu poljanu pa je time onemogućeno prezentiranje antičkih mozaika, koji su pronađeni početkom XX. st. kad se srušila kuća istočno od Vestibula.
PERISTIL 1929.-1941.
Kad je Meštrović zamišljao svoj spomenik Grguru Ninskome u početku je predviđao smjestiti ga na Poljani kraljice Jelene, sjeveroistočno od Peristila. U to je vrijeme (oko 1925. godine) južna strana Peristila još uvijek imala oblik koji je nastao 1860. godine kad je uspostavljena izravna komunikacija s ulicom 'Ispod Grota'. Upravo zbog postojanja tog prolaza i stepeništa, koje je izlazilo na Peristil, bilo je nemoguće zamisliti postavu nekog spomenika pred Protironom. Kada je, međutim, iz prije spomenutih razloga, 1928. godine zatvoren direktan spoj s ulicom 'Ispod Grota', Peristil je ponovno postao zatvoreni trg pa je Meštrović promijenio lokaciju za svoj spomenik Grguru i postavio ga upravo ispred Protirona.
Postavom velikog kipa, antički je Peristil bez sumnje bio devaloriziran pa je bilo opravdano suprotstavljanje konzervatora ovoj lokaciji. Treba, međutim, imati u vidu da je upravo konzervatorov zahvat zatvaranja prolaza omogućio takvu lokaciju, za koju se smatralo da samom spomeniku odgovara, bilo likovno (zatvoreni Peristil s arhitekturom Protirona smatran je prikladnom pozadinom kipu), bilo sadržajno. Sasvim je razumljivo da je postava kipa naspram katedrale, u kojoj je Grgur Ninski u X. st. branio stavove narodne crkve nasuprot latinske težnje, bila zastupana u predratno doba kada se na nacionalno-političkom planu suprotstavljalo iredentističkim aspiracijama sa suprotne jadranske obale.
Tako se, dakle, još jednom nametnula određena funkcija Peristilu, odnosno Protironu, koji je - svakako na štetu svog izvornog spomeničkog ambijenta - postao arhitektonskim okvirom jednog suvremenog monumentalnog spomenika.
PERISTIL 1941.-1959.
Kad su 1941. talijanski okupatori uklonili kip Grgura Ninskog (iz političkih razloga), Peristilu je opet vraćen izgled iz 1928. godine, kad je, bez funkcionalnih razloga, zatvoren prolaz ispod Protirona.U takvom obliku Peristil je dočekao i oslobađanje grada i nedugo nakon toga početak radova na uređenju Dioklecijanove palače. Konzervatorski zavod za Dalmaciju, koji je vodio te radove, najprije je 1947. godine porušio zid nad lukom u srednjem interkolumniju Protirona, a zatim je obnovio krov nad Protironom (1953.) koji je stoljećima bio porušen. Na taj način umjesto same protironske fasade koja je bez krova djelovala kao ruševina, dobio se pokriven prostor čime je istaknut izgled antičkog Protirona, a rušenjem zida iznad renesansnog luka renesansno-barokna cjelina crkvene arhitekture djelomično je poprimila izgled ruševine. Time je, dakle, već Konzervatorski zavod za Dalmaciju započeo akciju valorizacije antičkog Protirona, odnosno devalorizaciju renesansno-baroknog ambijenta.''
Prolaz koji je Općinska uprava probila 1860. između Peristila i ulice 'Ispod Grota' dao je zatvoriti 1928. godine splitski konzervator. To je učinio iz subjektivnih razloga jer je pretpostavljao da izvorna veza nikada nije postojala.
Tom intervencijom ponovno je prekinuta jedna komunikacija, koja je već po mišljenju stare općinske uprave iz sredine XIX. st. bila potrebna gradu, a time je propala i težnja oživljavanja ulice sjever-jug kojoj je preduvjet bio pojačani pješački promet po uzdužnoj osi Dioklecijanove palače.
Veza Peristila s južnim dijelom Palače uspostavlja se samo zaobilaznim putem kroz Bulićevu poljanu pa je time onemogućeno prezentiranje antičkih mozaika, koji su pronađeni početkom XX. st. kad se srušila kuća istočno od Vestibula.
PERISTIL 1929.-1941.
Kad je Meštrović zamišljao svoj spomenik Grguru Ninskome u početku je predviđao smjestiti ga na Poljani kraljice Jelene, sjeveroistočno od Peristila. U to je vrijeme (oko 1925. godine) južna strana Peristila još uvijek imala oblik koji je nastao 1860. godine kad je uspostavljena izravna komunikacija s ulicom 'Ispod Grota'. Upravo zbog postojanja tog prolaza i stepeništa, koje je izlazilo na Peristil, bilo je nemoguće zamisliti postavu nekog spomenika pred Protironom. Kada je, međutim, iz prije spomenutih razloga, 1928. godine zatvoren direktan spoj s ulicom 'Ispod Grota', Peristil je ponovno postao zatvoreni trg pa je Meštrović promijenio lokaciju za svoj spomenik Grguru i postavio ga upravo ispred Protirona.
Postavom velikog kipa, antički je Peristil bez sumnje bio devaloriziran pa je bilo opravdano suprotstavljanje konzervatora ovoj lokaciji. Treba, međutim, imati u vidu da je upravo konzervatorov zahvat zatvaranja prolaza omogućio takvu lokaciju, za koju se smatralo da samom spomeniku odgovara, bilo likovno (zatvoreni Peristil s arhitekturom Protirona smatran je prikladnom pozadinom kipu), bilo sadržajno. Sasvim je razumljivo da je postava kipa naspram katedrale, u kojoj je Grgur Ninski u X. st. branio stavove narodne crkve nasuprot latinske težnje, bila zastupana u predratno doba kada se na nacionalno-političkom planu suprotstavljalo iredentističkim aspiracijama sa suprotne jadranske obale.
Tako se, dakle, još jednom nametnula određena funkcija Peristilu, odnosno Protironu, koji je - svakako na štetu svog izvornog spomeničkog ambijenta - postao arhitektonskim okvirom jednog suvremenog monumentalnog spomenika.
PERISTIL 1941.-1959.
Kad su 1941. talijanski okupatori uklonili kip Grgura Ninskog (iz političkih razloga), Peristilu je opet vraćen izgled iz 1928. godine, kad je, bez funkcionalnih razloga, zatvoren prolaz ispod Protirona.U takvom obliku Peristil je dočekao i oslobađanje grada i nedugo nakon toga početak radova na uređenju Dioklecijanove palače. Konzervatorski zavod za Dalmaciju, koji je vodio te radove, najprije je 1947. godine porušio zid nad lukom u srednjem interkolumniju Protirona, a zatim je obnovio krov nad Protironom (1953.) koji je stoljećima bio porušen. Na taj način umjesto same protironske fasade koja je bez krova djelovala kao ruševina, dobio se pokriven prostor čime je istaknut izgled antičkog Protirona, a rušenjem zida iznad renesansnog luka renesansno-barokna cjelina crkvene arhitekture djelomično je poprimila izgled ruševine. Time je, dakle, već Konzervatorski zavod za Dalmaciju započeo akciju valorizacije antičkog Protirona, odnosno devalorizaciju renesansno-baroknog ambijenta.''
prof. dr. sc. Jerko Marasović, dipl.
ing. arh; dr. sc. Tomislav Marasović, profesor emeritus
Pronašao: Mišo Živaljić
Nema komentara:
Objavi komentar