Secesija

"Posebno mjesto u izgradnji secesijskih zgrada pripada inženjeru Petru Senjanoviću. Rođen je 1876. u Splitu, a Tehničku školu završio je u Beču. U početku je službovao kod austrijskih željeznica. Bavio se problemima luka i željeznica, a osim toga izgradio je, neposredno uoči Prvoga svjetskog rata, više zgrada. Najznačajnije mu je ostvarenje zgrada Zadružnog saveza podignuta 1913. u Livanjskoj ulici. Izgrađena je u kamenu visine tri kata, a glavno pročelje joj je na istoku. Njezin srednji dio naglašen je istakom. U prizemlju na tom dijelu je ulaz sa stupovima, a na katovima balkoni lučno savijenog parapeta. U ulaznom prostoru pod i zidovi su obloženi keramičkim pločicama oslikanim secesijskim motivima. Na sjevernoj strani u Bihaćkoj ulici dograđena joj je 1916. godine druga zgrada sličnih karakteristika, ali skromnije obrade.

Senjanović je projektirao i vilu Josipa Lete 1913. i u njezinoj blizini vilu ing. Lovre Manole 1915., obje u Držićevu prilazu. U Kliškoj ulici je stambena zgrada s vrtom uokolo. Prizemlje joj je od kamena, a kat je obložen crvenim keramičkim pločicama. Ima vertikalne trake po čitavoj visini pročelja uz rubove. Naročito su lijepe keramičke pločice na podestu vanjskih stepenica i u ulaznom prostoru s bogatom dekoracijom. Početkom 1914. otvorena je zgrada restorana na prvom vrhu Marjana koja je također Senjanovićevo djelo. Južno glavno pročelje ima po sredini ulazni trijem i velike otvore prozora sa strana. Zgrada je škrto dekorirana, a poslije je preuređena u Prirodoslovni muzej.
Tako je secesija, razbijajući zasade historicizma, otvarala put modernoj funkcionalističkoj arhitekturi. Među njezinim prvim pobornicima u Splitu bili su Fabjan Kaliterna, Josip Kodl i Alfred Keller."
..........STANKO PIPLOVIĆ

Prvo graditeljsko ostvarenje secesije u Splitu je stambena zgrada na zapadnoj strani Narodnog trga. Projektirao ju je arh. Špiro Nakić. Rodio se u Splitu 1872. godine. Pohađao je tehnički odjel na Višoj obrtnoj školi u Trstu, a nakog toga završio arhitekturu na Umjetničkoj akademiji u Beču. Špirov otac Visko bio je poznati trgovac koji je imao radnju na Narodnom trgu. Tu je bio blok neuglednih kuća koje su srušene i 1902. izgrađena nova, po Špirovu nacrtu. To je trokatnica plošnog pročelja.
U prizemlju je dućan. Na drugom katu je dugi balkon sa željeznom ogradom koji oživljava plastiku. Kroz katove između prozora pružaju se plitke trake koje ih vertikalno povezuju. Dekoracija je izrazito secesijska, a naročito je bogata ispod glavnog vijenca. Osim ove, Nakić je radio i na zgradi nove biskupske palače na Lučcu. Projektirao ju je u neorenesansnom stilu arh. Ćiril Iveković, a bila je gotova 1903. godine.
Važnija ostvarenja secesije u Splitu uglavnom su raspoređena na nekoliko širih lokacija. Na prvom je mjestu zapadni kraj srednjovjekovne jezgre u međuprostoru prema pučkom predgrađu Velom Varošu.

 U Marmontovoj i okolnim ulicama nalazi se više reprezentativnih zdanja. To su u prvom redu pet ostvarenja ing. Kamila Tončića, najplodnijega graditelja secesijskog razdoblja u Dalmaciji, koji se rodio 1878. u Zadru. Diplomirao je na Građevinskom odsjeku Visoke tehničke škole u Beču. Bio je ravnatelj Obrtničke škole, osnovao je Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnost i Galeriju umjetnina. Bavio se graditeljskom praksom. Među ostalim, projektirao je i izveo u Splitu Sumporno kupalište, kuće Ivana Save, Dujma Save i Duplančića, te Hrvatski dom.
Zgrada Sumpornog kupališta je trokatna uglovnica izgrađena 1903. godine. Pročelje prema Marmontovoj ulici je vrlo bogato. Vertikalizam kompozicije naglašavaju plitki pilastri na kojima su u visokom reljefu torza ljudi i maskeroni. Završetak je raskošno naglašen vijencem i florealnim ukrasima ispod njega. Na vrhu je nekada bila velika skulptura orla. Ivan Savo je bio vlasnik kuće koja se nalazi sred Obale hrvatskog narodnog preporoda. Njezino je glavno pročelje iza zapadne lođe kriptoportika Dioklecijanove palače. Vlasnik je još 1876. odlučio preurediti zgradu, no sve se odužilo zbog obnove antičkih ostataka: stupova i vijenca. Projekt je napravio i gradnju vodio Tončić. Radovi su završeni 1906. godine. Uz dva kata iza zida Dioklecijanove palače, još je jedan iznad njega. Na vrhu je visoka mansarda.

 Uprave kulturnih i sportskih društava u Splitu 1896. su se dogovorile o podizanju zgrade Hrvatskog doma gdje bi se smjestile te organizacije. Kupljeno je zemljište 1905. u današnjoj Tončićevoj ulici, iduće godine dovršio je Tončić nacrt, a radovi su okončani tri godine kasnije. Srednji dio pročelja je nešto isturen s četiri visoka stupa koji se protežu drugim i trećim katom ispred velike dvorane i dominiraju kompozicijom. Tu je Tončić odstupio od načina modeliranja pročelja koja su kod drugih njegovih zgrada uglavnom plošna. Dekor je bio bogat i uobičajenog secesijskog repertoara.
Na spoju Marmontove i Tončićeve ulice odmah do Hrvatskog doma podignuta je, po Tončićevu nacrtu, 1907. trokatnica Duplančić. Prizemlje s trgovinama i prvi kat su zasebno oblikovani i naglašeni vodoravnim vijencima. Zadnja dva kata čine cjelinu s plitkim pilastrima ukrašenim vertikalnim trakama. Tončić je projektirao i kuću trgovca Dujma Save. Nalazi se na obližnjoj Vid Morpurgovoj poljani koja je nastala odstranjivanjem ostataka venecijanskog bastiona. Radovi su završeni 1912. godine. To je dvokatnica s dućanima u prizemlju. Donji dio dvokatnice dovršene 1912. od katova je odvojen vodoravnom trakom. Katovi su jednostavno riješeni. Kroz njih su na bridovima provučene vertikalne trake po čitavoj visini. Prozori imaju secesijske okvire, posebno bogate na prvom katu gdje su parapeti ukrašeni prstenima. Tončić se svojim opsežnim opusom i poznavanjem aktualnih kretanja u umjetnosti, iako je bio građevinski inženjer, svrstao među glavne protagoniste secesijske arhitekture u Dalmaciji.
S južne strane venecijanskog kaštela na Obali hrvatskog narodnog preporoda je četverokatnica bivše Jadranske banke. Izgrađena je 1912. na mjestu kuće Seleban. Projektant je arhitekt Bruno Bauer, rođen u Zagrebu. Studirao je arhitekturu u Grazu i Beču, te radio neko vrijeme u Berlinu. U početku je radio u znaku historicizma, ali je prihvatio nova načela secesije. Snažni i jednostavni potezi ističu korpus zgrade u Splitu. Pročelje je okrenuto moru, mirno i čvrsto, s nešto isturenim srednjim dijelom. Prizemlje joj je oblikovano robusnijom obradom i u njemu su uredi. Katovi su nešto drukčije i jedinstveno komponirani s vertikalnim naglaskom.

 Drugi predio u Splitu u kojemu je veća grupacija secesijskih kuća je na sjevernom dijelu granice između težačkih predgrađa Manuš i Lučac. Najznačajnije ostvarenje na tome mjestu je zgrada Velike realke izgrađene 1910. godine. Još 1898. Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu otvorilo je raspravu o podizanju nove zgrade, u svibnju 1905. bio je gotov nacrt koji je izradio građevni savjetnik H. Köhlin, a radovi su trajali dvije i pol godine, pa je zgrada otvorena 1910. godine. Škola je bila komforna i dobro opremljena. To je uglovnica podignuta na mjestu porušenog venecijanskog bastiona Contarini iz 17. stoljeća. Spoj dvaju krila je najbogatije dekoriran. Po sredini je glavni ulaz, a sa strana između prozora su po dva jaka četvrtasta pilona koja se uspinju kroz prizemlje i prvi kat. Spojeni su na vrhu klasičnim vijencem iznad kojeg su četiri kamene vaze. Nešto sjevernije, na križanju u Ulici kneza Višeslava je vila Flora koju je projektirao arhitekt Ivo Bezić. Izgrađena je početkom 20. stoljeća. Kamena pročelja su s geometrijskim ukrasima, a krov mansardni s pokrovom od eternit ploča. Po sredini drugog kata je balkon s ogradom od kovanog željeza i vratima čiji je gornji dio u obliku kruga. Nedaleko od nje, kod usjeka željezničke pruge, još su tri manje secesijske zgrade.

  Vištičja kuća, sagrađena je po projektu relativno nepoznatog splitskog arhitekta Eduarda Žagara 1907. godine. Vila Plevna u Livanjskoj ulici, kao i druge Žagarove kuće u Splitu, karakterizira utjecaj kontinentalne arhitekture secesije, bez lokalnih tradicijskih utjecaja. Eduarda Žagara i njegovog mlađeg brata Danila Splićani su zvali “graditelji”, a njihov je rad u velikoj mjeri utjecao na izgled Splita u prvoj polovici 20. stoljeća - na dio koji danas smatramo centrom Splita.
Mnoge splitske građevine, od samostana Sv. Frane na splitskoj Obali, obližnje kuće Rismondo, kuće Duplančić u Marmontovoj ulici, te niza stambenih zgrada na Manušu, djela su Žagarovih koja obilježavaju i izgled današnjeg grada.


Pronašla: Adela Roudi