Poznati cirkus Zavatta gostovao je u Splitu 1912. i to na Rivi
Dolazak i smještaj cirkusa Zavatta na Rivi, tadašnje novine su napale općinu: "Split nije više selendra, nego grad od 20.000 stanovnika, pa je sramota da se na Rivi kao na ledini šatori udaraju"
Plakat cirkusa Zavatta |
izvodi iz Jadranskog dnevnika 1935. i Novog doba 1929. |
... a mi smo zabavne parkove zvali "cirkus", a tu su bili: vrtuljci (ringišpili - baš i nismo zvali), streljane, zid i kugla smrti, pa mjerenje snage, kuće strave, iskrivljena zrcala i ostale gluparije za izvući koju šoldu. I sve to začinjeno glasnom glazbom i blještavim svitlima.
1934. |
1935. je i vrtuljak s konjićima |
1961. |
1962. |
1963. -hoće li tko upast i more? i to se par puta dogodilo. |
a ovi je za malu dicu - 1962. |
Kugla i zid smrti
Zid smrti |
"cirkus" ili vrtuljak dolazio je i na Manušu kantun Držićeve i Kneza Višeslava - 1962 |
... pa i na livadi poviše škole Bačvice |
onda ispred kina Split |
Uglavnom za malu dicu zabavni park se postavlja na Prokurative |
Ovo su već sedamdesete i neke nove zabave, na stolnim nogometom i flierima |
Sedamdesetih i novi vrtuljci s letećim tanjurima i to na Zvončacu |
ko ima jači udarac ? |
isto tek šezdesetih "autići" ili "peglice" na struju - koja je to bila senzacija, a tek red za vožnju |
..... Splitska Riva je bila kroz povijest jedno od dražih
mjesta dočeka novih godina na otvorenom. Ipak, Splićani su mijenjali lokacije
čekanja novih ljeta i slavilo se znatno drukčije nego danas.
Javne proslave dočeka Nove godine u Splitu bilježe se još od
konca 19. stoljeća u gradskom tisku. Vremenom, mijenjali su se sadržaji, ali i
mjesta na kojima su zabavni sadržaji organizirani.
Prije Prvoga svjetskog rata na Rivi kao novogodišnji zabavni
sadržaj znali su svoje mjesto naći i cirkuski šatori koji bi bili postavljeni
uz more u blizini crkve i samostana sv. Frane.
Vrlo često je to izazvalo brojne prosvjede u splitskom
tisku, tako da je 1912. godine ondašnji novinski kroničar žestoko napao općinsku
upravu riječima 'Split nije više selendra, nego grad od 20 tisuća stanovnika,
pa je sramota da se na Rivi kao na ledini šatori udaraju. I ne samo to, nego je
na Rivi, kao na sajmištu postavljen i ringišpil !
Početkom 20. stoljeća čuveni talijanski cirkus 'Zavatta' bio
je najčešći gost Splita.
U tom cirkusu nastupao bi i stari klaun poznat pod imenom
Ton i nekoliko konja izgladnjelih i izmorenih od dugog putovanja. Kako su
brojne vježbačice i jahačice u cirkusu smatrane kćerima vlasnika Zavatte,
Splićani su se s nevjericom pitali koliko je to ukupno kćeri imao stari
Riccardo.
Pošto su zabavni parkovi i cirkuski šatori postavljeni na
Rivi izazivali prosvjede odraslih građana, da bi se 'sačuvala slikovitost
Rive', ali i zaštitila trgovina pujiških jedrenjaka ukotvljenih uz Rivu, kako
je i tisak pisao, više puta je zabavište selilo na Prokurative.
Poslije Prvog svjetskog rata i livada na Manušu, na mjestu
današnjeg nebodera 'kanarinca' na dnu današnje Višeslavove ulice i livada uz
Realku bili su omiljeni prostori za postavljanje novogodišnjih vrtuljaka.
Godine 1942. godine došao je tu dugački cirkuski konvoj s velikim vrtuljkom
kojega je pokretao elektromotor , a ne 'ljudsko-konjska' snaga.
U tom vremenu do Drugog svjetskog rata ti novogodišnji zabavni
parkovi su uglavnom dolazili iz Kranjske, Koruške i Štajerske. Vrtuljak bi se
postavljao negdje na Rivi ili na sjevernom dijelu Prokurativa, a okretali bi ga
učenici Pučke škole koja se tada nalazila u jednom dijelu zgrade koja je sa
sjeverne strane zatvarala Prokurative. Naravno, isplata bi bila novčana ili u
protuvrijednosti jednog štapića čokolade. Ipak, mnogima bi najveća nagrada bila
da im se dopusti da se istekom vremena usluga sami okreću i vrte nekoliko
krugova.
Od pedesetih godina prošlog stoljeća Riva je ponovno postala
mjesto okupljanja mladih koji bi tu slavili do kasnih jutarnjih sati. Posebno
su bile vesele proslave na Rivi od 1960. do 1963. godine. Bogati sadržaji
pružali su, ističe, radost brojnim Splićanima i gostima koji bi u grad doputovali
za tu prigodu. Riva bi bila ispunjena montažnim kućicama streljana, gdje bi se
preciznim pogotkom metkom zračne puške morao pogoditi dio makaruna u koji je
bila učvršćena papirnata ruža.
- Brojna su se srca Splićanki tada lomila zbog ružom namirisanog
raznobojnog krep' papira. Posebnu radost i smijeh izazivale bi 'Kuće smijeha'
sa zrcalima koja su pružala iskrivljenu sliku onih koji bi se u njima gledali.
Ponekad bi to onima koji su bili 'punijeg' izgleda izazivalo i zadovoljstvo
gledajući se u dosta stanjenom i elegantnijem obliku. Suprotan osjećaj
izazivale bi 'Kuće strave' odakle bi se vrlo često mogli čuti krikovi užasa i
zapomaganja.
Bilo je tu vrtuljaka svake vrste, onih oslikanih za djecu,
ali i onih velikih sa čvrstim lancima za hrabrije odrasle koji bi se držali
zajedno i onda odbacivali da bi što više odletjeli u visine. Stalni gost bi bio
i 'Zid smrti', i njegov konkurent, još strašnija 'Kugla smrti',
- Zid je imao oblik tubusa visokog šest metara uz čije bi
zidove jurila dva motorkotača prkoseći sili teži, a užasnuti gledatelji su ih
gledali sa galerije na vrhu zida. 'Kugla smrti' je pak bila načinjena od mreže
čeličnih šina u čijoj bi unutrašnjosti bila također dva ili tri motorkotača,
koja bi bjesomučno jurili lijevo, desno, gore i dolje ali u suprotnim pravcima
jedan od drugoga, križajući svoje putove - dočarao je.
Još 1954. godine u Split je stiglo nekoliko 'putujućih kuća'
koje su Splićani nazivali 'Zabavni park', bili su smješteni istočno i južno od
Doma Brodogradilišta 'Split', na livadu istočno od buduće robne kuće 'Dalma'.
Slobodna zemljana površina uz današnje raskrižje ulica
Slobode i Pojišanske, na prostoru današnje knjižnice 'Marka Marulića' bila je
također početkom šezdesetih godina ispunjena zabavnim novogodišnjim sadržajem.
Osim uobičajenog sadržaja, posebna atrakcija za one mlađe
bile su jedrilice koje bi se vrtjele oko središnjeg svjetionika ljuljajući se
kao po valovima.
Novitet za Splićane bio je jukebox postavljen na samom
početku parka. Za jednu kovanicu moglo se uživati u slušanju vokalno
instrumentalnih sastava - VIS-ova: Beatles, Rolling Stones, The Shadows, Status
Quo, Hollies, Los Bravos, i drugima. Samo oni koji su tada po prvi puta vidjeli
toga 'glazbenog robota' koji ' rukom' uzima birane singlice i okretanjem ih
polaže pod iglu, mogu shvatiti koji je to bio užitak.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća i splitsko
Narodno kazalište, Kazalište Titovi mornari i Kazalište lutaka uzeli su učešće
pri javnim proslavama Nove godine u Splitu.
- Tako je tih godina za splitske mališane organizirano
nekoliko predstava pod naslovom 'Veliki za male'. Najveći interes i radost
mališana izazvala je predstava 'Robinson Crusoe' .
Na Prokurativama je tada bilo postavljeno 35 različitih
objekata koji su pružali omiljene vrste zabava i mališanima, ali i odraslim
Splićanima. Zabavi se svojim programom pridružila i limena glazba
željezničarskog kulturno prosvjetnog društva 'Filip Dević'.
Koncem šezdesetih godina mjesto predviđeno za javne proslave
Novogodišnjih sadržaja bila je livada na Lovretu, pred tadašnjim Domom Vicka
Krstulovića - Kina Split, u blizini tek podignutog (1962. godine) Pomgradova
nebodera. Najviše je korisnika bilo uz igrališta 'stolnog nogometa' gdje su
odigravana i prava prvenstva, koja su imala i svoje zvijezde.
Generacije Splićana godinama su pohodile taj zabavni raj
poznat i pod nazivom 'Texas'.
Pronašao:
Davor Pelaić, Miško Mile Dalbelo, Mladen Jelić i drugi
Nema komentara:
Objavi komentar