sv.ROKO
Rođen je u Montpellieru ( Francuska ) sredinom 14 st.u dobro stojećoj - imućnoj
obitelji Rochi koji su mu naravno mogli omogućiti studij u svom mistu.
Sa 16 godina gubi majku ( Libera ) i oca ( Jean ) i zbog toga hodočasti u
Rim 1368. A
u povratku u Piacenzu susreće oboljele od kuge koje je njegovao a na
kraju i sam obolija, uhapsili su ga kao "Uhodu Pape"i umire u zatvoru
1375 nakon 5 godina tamnice u 31 godini života
Zabilježeno je da je sv. Roko njegovao bolesnike od kuge velikom ljubavlju i blagošću. Životopisci ističu da je imao veliku vještinu u rukovanju
lancetom kojom je rasijecao otekline okuženih i čistio zagnojene rane.Ovu vještinu je stekao na glasovitom medicinskom studiju u Montpellieru.Bolesnike je smirivao i tješio, a u susretu s njim bolesni su često iozdravljali. Posjedovao je i dar iscjeljivanja, naročito koristan i blagotvoranu vrijeme kada je medicina bila nemoćna pred epidemijama.Ali njegova se svetost ne mjeri brojem ozdravljenja, koliko snagom ljubaviprema bližnjemu.Ovaj tridesetogodišnji mladić, poslije pet godina tamnovanja u Vogheri
umro je i sa dubokim štovanjem ukopan u mjesnoj crkvi.
Prvi svjedoci, zatvorski čuvari i vojnici, bili su i prvi širitelji njegova kulta. Na njegov grob hodočasti. četrdeset godina poslije njegove smrti otkrivena je veza izmedu iscjelitelja iz Piacenze i zatvorenika Roka. Prema jednom gradskom spisu iz 1440. g. u vremenu izmedu 1410. i 1420.godin rodni grad Montpellier mu posvećuje jednu kapelu Htijući se zaštititi od kuge, grad Venecija šalje jednog redovnika da ukrade moći (relikvije) njegovog tijela koje su se čuvale u Vogheri. Krađa je izvršena u noći od 24. na 25. veljače 1485. g. Kradljivac »Zaboravlja« dva zaglavka prstiju i komad podlaktice. U Vogheri se može još uvijek vidjeti njegov lijes, raskošan ali prazan. Venecija nad njegovim posmrtnim ostacima
podiže veličanstvenu baziliku. Njegov kult potvrđen je od pape Urbana VIII godine 1629. Toliko životopisci o sv. Roku, a naš grad ga s bratovštinom časti od 1451. godine.
Prvi svjedoci, zatvorski čuvari i vojnici, bili su i prvi širitelji njegova kulta. Na njegov grob hodočasti. četrdeset godina poslije njegove smrti otkrivena je veza izmedu iscjelitelja iz Piacenze i zatvorenika Roka. Prema jednom gradskom spisu iz 1440. g. u vremenu izmedu 1410. i 1420.godin rodni grad Montpellier mu posvećuje jednu kapelu Htijući se zaštititi od kuge, grad Venecija šalje jednog redovnika da ukrade moći (relikvije) njegovog tijela koje su se čuvale u Vogheri. Krađa je izvršena u noći od 24. na 25. veljače 1485. g. Kradljivac »Zaboravlja« dva zaglavka prstiju i komad podlaktice. U Vogheri se može još uvijek vidjeti njegov lijes, raskošan ali prazan. Venecija nad njegovim posmrtnim ostacima
podiže veličanstvenu baziliku. Njegov kult potvrđen je od pape Urbana VIII godine 1629. Toliko životopisci o sv. Roku, a naš grad ga s bratovštinom časti od 1451. godine.
Kuga je Harala Splitom desetak puta i skupnih grobova ima na više mista u samoj palači i oko nje.
Svoje teške tragove kuga je sijala i ostavila svagdje a jedna od največih grobnica je u majušnoj crkvici ( sestri )Gospe od Zdravlja koja se nalazi na Peristilu tj livo od ulaza u Podrume gdje postoji i Nadgrobna Ploča - OB PESTEM ( pomriješe od kuge )
Nakon zatvaranja iste Gospa od Zdravlja "seli u varoš"1731tj u sv Križ di je i danas zadržan njezin oltar i na kraju Se seli 1936. g. na današnje misto .1612 zapisao je tadašnji Nadbiskup Mark Antun de Dominis
Kaže ovako :
Grad ima oko tisuću i dvije stotina kuća, a broji do pet tisuća stanovnika uključivši predgrađa ali gotovo pet tisuća je poharala kuga za manje od četiri
Svoje teške tragove kuga je sijala i ostavila svagdje a jedna od največih grobnica je u majušnoj crkvici ( sestri )Gospe od Zdravlja koja se nalazi na Peristilu tj livo od ulaza u Podrume gdje postoji i Nadgrobna Ploča - OB PESTEM ( pomriješe od kuge )
Nakon zatvaranja iste Gospa od Zdravlja "seli u varoš"1731tj u sv Križ di je i danas zadržan njezin oltar i na kraju Se seli 1936. g. na današnje misto .1612 zapisao je tadašnji Nadbiskup Mark Antun de Dominis
Kaže ovako :
Grad ima oko tisuću i dvije stotina kuća, a broji do pet tisuća stanovnika uključivši predgrađa ali gotovo pet tisuća je poharala kuga za manje od četiri
U
Splitu se prva crkva posvećena sv. Roku gradi na Peristilu godine 1516.
Sagradili su je Splićani vlastitim novcem.' Za njezinu zaštitu je svoj
prilog dao i pjesnik Marko Marulić. U drugoj polovini istoga stoljeća
gradi se i druga crkva posvećena istom
svecu u splitskom predgrađu Lučac, a spominje se prvi put god. 1603. U
doba vizitacije splitskog nadbiskupa Cosmija (1682.-1683.) crkva sv.
Roka na Lučcu nije imala nikakvih prihoda, ali ni tereta. Crkvu je
uzdržavala bratovština sv. Roka u gradu. A. Belas smatra da crkva sv.
Roka na Lučcu nije imala svoju bratovštinu. Tako je to bilo sve do
XVIII. stoljeća' U drugoj polovini tog stoljeća osnovana je i tu
bratovština poput one u gradu. Osim te dvije crkve, sv. Roko se slavio i
u crkvi Gospe od Soca (od Seoca) u najvećem splitskom predgrađu Veli
varoš, te u Lazaretu.
Sredinom
XV. st. osniva se u Splitu bratovština sv. Roka i piše svoju prvu
matrikulu god.1451. To je jedina bratovština, koja u vrijeme osnivanja
nije imala ni crkve, ni oltara svoga zaštitnika.' Odredbe stare
matrikule nisu sačuvane. Nova matrikula je obnovljena 1762.godine.
Nabrojat ću epidemije kuge koje sam uspila nać.
Za orjentaciju o broju stanovnika, 1500. je Split imao 10 000 stanovnika s predgrađima,
1811.g.- 7000 stanovnika.
Za sve nisam našla broj umrlih, a bile su 1 420., 1456., 1527. ( piše da je bilo 6000 umrlih!), nakon kuge 1572. ostalo je samo 400 ljudi sposobnih za nošenje oružja,
1607. umrlo je 2700 ljudi, 1731., 1763., pa je
1784. umrlo 1060 ljudi.
Velik broj ljudi znao je stradati i u požarima ili npr. 1782. je oko 600 ljudi umrlo od gladi.
Marija Jurić
Marija Jurić
Nema komentara:
Objavi komentar