Adamova

Adamova
................................ Kuća koja je postojala do početka 1928. godine tada je srušena zbog izgradnje kuće Vladimira Božića na uglu Krešimirove ulice, čiji je položaj na planu iz 1903. označen česticama 1745-1747 (anagrafski br. 332). Rušenje dotadašnje kuće Božić započelo je u lipnju 1927. godine, ali je novogradnju usporilo pitanje antičkog luka. U vezi s tim je 14. siječnja 1928. obavljen očevid kojem su prisustvovale zainteresirane strane, a među njima i don Frane Bulić kao predstavnik Konzervatorskog ureda. Bulić je zatražio da se kamenje luka prije rastavljanja numerira, luk fotografira i zatim ponovno stavi na svoje mjesto.Nakon što je kamenje označeno, skinuto je i pohranjeno u skladištu poduzetnika Lovre Radice.
Tijekom rušenja kuće Božić otkriveni su zidovi Dioklecijanove palače, dio temelja i ulomak stupa za koji je naloženo da se prenese u Arheološki muzej.
Jedan zid bio je izrađen od opeka i sačuvan do visine prvoga kata zgrade, a drugi je bio od velikih tesanaca. Zaključeno je da ti zidovi ostanu i uđu u zidove nove kuće kako bi ostali za buduće.
Zahtjevi konzervatora bili su ostvareni pa je sačuvan antički luk,odnosno danas je vidljiv samo jedan njegov dio kada ulazimo iz Krešimirove u Adamovu.Jedan od najvećih britanskih arhitekata 18. stoljeća, Robert Adam, uglavnom je poznat kao graditelj koji je odbacio dugo vremena prisutne paladijanske kanone, stvorivši vlastiti prepoznatljivi stil slobodnih formi i odnosa. Obogativši svoje iskustvo proučavanjem rimskih građevina na području Italije i Hrvatske, promijenio je percepciju formiranja ne samo vanjskih gabarita već i interijera britanskih neoklasicističkih građevina. Ono što je nama zanimljivo jest činjenica da je Adam jednu godinu proveo u Splitu proučavajući Dioklecijanovu palaču (i postavši prvi koji je to učinio uistinu detaljno), te da je stečena znanja odmah po povratku u Britaniju primijenio konstruirajući jednu od tada najzanimljivijih londonskih građevina .
Robert Adam rođen je 3. srpnja 1728. u škotskom Kirkcaldyju, na obalama zaljeva Fife, no uskoro s roditeljima seli u Edinburgh. Po završenoj srednjoj školi (Edinburgh High School), Robert upisuje lokalno sveučilište, tada jedno od najcjenjenijih na britanskom tlu, gdje stječe stručna zvanja iz područja matematike i anatomije. Ljubav prema građevinarstvu očito nije slučajnost jer je i njegov otac William Adam bio jedan od najpoznatijih škotskih arhitekata u prvoj polovici 18. stoljeća. Stopama obiteljske tradicije rano je krenuo i stariji brat John, a upravo će on biti taj koji će Roberta (a također i njihova mlađeg brata Jamesa) uvesti u tajne graditeljskog zanata.
Robert 1750. odlazi u London gdje se neko vrijeme usavršava kroz stručno školovanje, da bi se potom, kao i većina mladih Britanaca kojima su financijske mogućnosti to dozvoljavale, odlučio za takozvani Grand Tour. Pod ovom se frazom krije u to vrijeme više nego popularan običaj aristokratske mladeži – višegodišnja putovanja po južnim područjima Europe, što zbog hedonističkih, a što zbog edukacijskih razloga.

Robert Adam u Splitu

Između 1754. i 1757, Robert boravi u Rimu gdje proučava elemente antičke arhitekture, ali i one iz relativno novijih razdoblja, u prvom redu gotičke i renesansne. Tu se i sprijateljuje s francuskim kolegom Charles-Louiseom Clerriseauom, koji mu neposredno pred povratak u London predlaže zanimljiv izlet – odlazak u hrvatski grad Split (tada još pod mletačkom okupacijom). Ono što je na početku izgledalo kao običan kratkotrajni turistički posjet produžit će se na godinu dana predanog rada na proučavanju jedne od najvećih rimskih fortifikacija uopće – jedinstvene Dioklecijanove palače, dragulja koji se od 1979. vodi u UNESCO-ovom registru kao dio Svjetske kulturne baštine!
Iako je taj grandiozni kompleks uslijed burnih povijesnih previranja dotada već uglavnom izgubio svoj izvorni izgled, Adam je čvrsto odlučio rekonstruirati njegov polazni koncept iz vremena gradnje, dakle s prijelaza iz 3. u 4. stoljeće poslije Krista. Prethodno mu je naukovanje u Rimu pružilo potrebno teorijsko i praktično znanje o načinima izvedbe antičkih urbanih i vojnih jedinica pa se tako pred njim našao možda dugotrajan, ali nikako ne i pretjerano složen zadatak.

Točno deset godina nakon kretanja na Grand Tour, 1764., Robert Adam u Londonu objavljuje znanstveni rad pod nazivom Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalato in Dalmatia. Djelo se temelji na usporedbama zatečenog s vjerojatno izvornim stanjem Palače, a bogato je skicama i gravurama koje su danas od neprocjenjivog značaja za arhitekte i povjesničare umjetnosti.


Pronašla: Adela Roudi