Split kroz Povijest

http://www.velikabritanija.net/2010/07/27/robert-adam-split-london/

Dioklecijanova palača i London

Piše: Vjeran Stojanac , 27. 07. 2010.

Jedan od najvećih britanskih arhitekata 18. stoljeća, Robert Adam, uglavnom je poznat kao graditelj koji je odbacio dugo vremena prisutne paladijanske kanone, stvorivši vlastiti prepoznatljivi stil slobodnih formi i odnosa. Obogativši svoje iskustvo proučavanjem rimskih građevina na području Italije i Hrvatske, promijenio je percepciju formiranja ne samo vanjskih gabarita već i interijera britanskih neoklasicističkih građevina. Ono što je nama zanimljivo jest činjenica da je Adam jednu godinu proveo u Splitu proučavajući Dioklecijanovu palaču (i postavši prvi koji je to učinio uistinu detaljno), te da je stečena znanja odmah po povratku u Britaniju primijenio konstruirajući jednu od tada najzanimljivijih londonskih građevina – Adelphi.

Najpoznatiji portret škotskog arhitekta Roberta Adama, najvjerojatnije rad Georgea Willisona iz cca. 1770-1774., dakle u godinama neposredno pred objavu njegova "splitskog" djela.

Robert Adam rođen je 3. srpnja 1728. u škotskom Kirkcaldyju, na obalama zaljeva Fife, no uskoro s roditeljima seli u Edinburgh. Po završenoj srednjoj školi (Edinburgh High School), Robert upisuje lokalno sveučilište, tada jedno od najcjenjenijih na britanskom tlu, gdje stječe stručna zvanja iz područja matematike i anatomije. Ljubav prema građevinarstvu očito nije slučajnost jer je i njegov otac William Adam bio jedan od najpoznatijih škotskih arhitekata u prvoj polovici 18. stoljeća. Stopama obiteljske tradicije rano je krenuo i stariji brat John, a upravo će on biti taj koji će Roberta (a također i njihova mlađeg brata Jamesa) uvesti u tajne graditeljskog zanata.
Robert 1750. odlazi u London gdje se neko vrijeme usavršava kroz stručno školovanje, da bi se potom, kao i većina mladih Britanaca kojima su financijske mogućnosti to dozvoljavale, odlučio za takozvani Grand Tour. Pod ovom se frazom krije u to vrijeme više nego popularan običaj aristokratske mladeži – višegodišnja putovanja po južnim područjima Europe, što zbog hedonističkih, a što zbog edukacijskih razloga.

Robert Adam u Splitu

Između 1754. i 1757, Robert boravi u Rimu gdje proučava elemente antičke arhitekture, ali i one iz relativno novijih razdoblja, u prvom redu gotičke i renesansne. Tu se i sprijateljuje s francuskim kolegom Charles-Louiseom Clerriseauom, koji mu neposredno pred povratak u London predlaže zanimljiv izlet – odlazak u hrvatski grad Split (tada još pod mletačkom okupacijom). Ono što je na početku izgledalo kao običan kratkotrajni turistički posjet produžit će se na godinu dana predanog rada na proučavanju jedne od najvećih rimskih fortifikacija uopće – jedinstvene Dioklecijanove palače, dragulja koji se od 1979. vodi u UNESCO-ovom registru kao dio Svjetske kulturne baštine!
Iako je taj grandiozni kompleks uslijed burnih povijesnih previranja dotada već uglavnom izgubio svoj izvorni izgled, Adam je čvrsto odlučio rekonstruirati njegov polazni koncept iz vremena gradnje, dakle s prijelaza iz 3. u 4. stoljeće poslije Krista. Prethodno mu je naukovanje u Rimu pružilo potrebno teorijsko i praktično znanje o načinima izvedbe antičkih urbanih i vojnih jedinica pa se tako pred njim našao možda dugotrajan, ali nikako ne i pretjerano složen zadatak.
Točno deset godina nakon kretanja na Grand Tour, 1764., Robert Adam u Londonu objavljuje znanstveni rad pod nazivom Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalato in Dalmatia. Djelo se temelji na usporedbama zatečenog s vjerojatno izvornim stanjem Palače, a bogato je skicama i gravurama koje su danas od neprocjenjivog značaja za arhitekte i povjesničare umjetnosti.

Splitska rimska arhitektura u Londonu

Najdragocjenija posljedica Adamova boravka u Splitu jest stjecanje širokog iskustva kojim će nadgraditi svoj prethodni nauk iz Rima, a kojega će kasnije redovito koristiti pri projektiranju svojih budućih zdanja na britanskom tlu – u prvom redu u samom Londonu.
Jedno od Adamovih ključnih djela, ono kod kojeg je utjecaj arhitekture Dioklecijanove palače i više nego očit, jest kompleks nazvan Adelphi (grčki – braća, što aludira na zajednički rad Roberta, Johna i Jamesa Adama). Ovaj je niz od jedanaest zgrada nekoć bio smješten na nešto manje od četiri jutra (130 × 120 metara) između ulice Strand i rijeke Temze, odnosno između današnjeg kolodvora Charing Cross i Somerset Housea po osi jugozapad – sjeveroistok.

Vrativši se iz Splita u London, Robert Adam sa svojom je braćom projektirao čuveni kompleks smješten između Stranda i Temze, Adelphi, na kojemu su više nego očiti utjecaji rimske arhitekture i stila s kojim se upoznao proučavajući Dioklecijanovu palaču. Kliknite na sliku za veću verziju.

Temza pred Adelphijem prigodno je nasuta kako bi se mogla formirati obala s manjim dokovima. Prizemlje i podrumi smješteni unutar niza arkada služili su kao skladišni i trgovački prostor, a viši su se katovi zgrada koristili u rezidencijalne svrhe.
Izvorno su pročelja ovih građevina bila prekrivena slojem cigli, s istaknutim vertikalama na bridovima ukrašenim pilastrima i entablaturama. U drugoj polovici 19. stoljeća ove su fasade znatno izmijenjene kako bi se uklopile u tada aktualni koncept izgradnje Victoria Embankmenta.

Područje na kojem se nalazio Adelphi, označeno na današnjoj karti Londona. Kliknite za veću verziju. (Mapa: Sonja Gašperov)

Nažalost, Adelphi nije preživio do današnjih dana, pošto je 1936. izvorni rad braće Adam srušen zbog navodnog neuklapanja u širu cjelinu i aktualne urbanističke koncepte te je uskoro i zamijenjen današnjom zgradom u art deco stilu, koja je ipak, slično kao i jedno obližnje kazalište na Strandu, nastavila nositi svoje povijesno ime.

Još spona Splita i Londona

Zanimljivo je da Adamovo proučavanje Dioklecijanove palače te implementiranje njenih elemenata u kompleks Adelphi nije jedina očita spona Splita i Londona. Od svih europskih gradova, samo ova dva imaju na javnim prostorima izložene izvorne egipatske sfinge. Slučajnost ili ne, ali ove dvije londonske su postavljene uz Kleopatrin obelisk (Cleopatra’s Needle) na Embankmentu, u neposrednoj blizini nekadašnjeg Adelphija!
Također, jedan od željezničkih kolodvora središnjeg Londona, kao i četvrt koja ga okružuje, nose naziv St. Pancras (Sveti Pankras), po crkvici smještenoj u neposrednoj blizini, na križanju Eustona i Upper Woburn Placea. Pankras, koji je naknadno kanoniziran te proglašen zaštitnikom djece, bio je mladi rimski građanin koji je 304., u svojoj četrnaestoj godini, svojevoljno prešao na kršćanstvo – što je bio dovoljan razlog da bude ubijen carskim ukazom. Imperator koji stoji iza njegova pogubljenja nije bio nitko drugi do legendarni Dioklecijan, upravo onaj car čija je splitska palača inspirirala Roberta Adama za rad na Adelphiju i nizu ostalih građevina!

Splićani su i danas svjesni boravka Roberta Adama u njihovom gradu: na to ih podsjeća ova ploča

Pronašao: Rino Calamaris