Momčilo Popadić (Pop ili Pope)

Momčilo Popadić (Pop ili Pope), pjesnik, esejist, novinar, rođen je 25. ožujka 1947. godine u Blatu, na Korčuli. Studirao na filozofskom fakultetu u Zadru. Zbirke pjesama: "Glasno doba godine", "Igračke mutnog uma", "Gospodin O i njegova ljubav", Nolit, Beograd, 1972, "Sunce šafrana boje", "Pučke svečanosti" i "Finski nož ". Pored zbirki pjesama iza sebe je ostavio i jednu knjigu memoarskih proza" Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš ", (neobjavljene) dramske tekstove kao i niz reportaža, eseja, zapisa. Svoju prvu književnu kritiku objavio je 1989. godine u "Slobodnoj Dalmaciji", u kojoj je radio do smrti. Surađivao je s poznatim hrvatskim skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem. Njegove pjesme u izvođenju Meri Cetinić ("Stari ljubavnici"), Olivera Dragojevića ("Oprosti mi, pape", "Najlipše te 'jubi oni što te gubi", "Ča je život vengo fantažija"), Jasne Zlokić ("Skitnica") , splitske hard-rock grupe "Metak" ("Da mi je biti morski pas", "Ona ima svoju dragu mamu", "U čekanju", "Ludnica", "Tetrapak"), hrvatskog pop sastava "Novi fosili" ("Sjeti se","Momo, zašto plačeš","Do zadnjeg dinara","Tonka","Košulja plava") postigle su veliku popularnost. Umro je uoči rata, u 43. godini, od raka grla.

Pronašla: Adela Roudi