Brodograditelj JERIČEVIĆ Petar-Pjero p. Mate, (Korčula 1903. - Split 1974.)
Nakon završetka
korčulanske Zanatske škole, radio je kao brodograditelj u rodnom mjestu. Godine
1939. s obitelji se doseljava u Split, kupuje teren i u nekadašnjem tupinolomu
Dvornik u Lori otvara brodogradilište u kojem izrađuje motorne čamce, u
početku do 5 metara dužine, a potom i veće uglavnom za imućnije naručitelje iz
Zagreba. Ujedno se bavio i popravcima drvenih brodova i čamaca.
Zbog dosta uskog terena
Jeričević je napravio usjek u zemlji, a materijal nasuo u more. U usjeku je
podigao radionicu 20x10 m, a na nasipu „skaladu" (navoz) za gradnju i
izvlačenje brodova na kojem se moglo istodobno raditi na više brodova.
Jeričević je radio kao poslovođa, vlasnik i stručni brodograditelj uz pomoć
sinova Lava i Mate, kasnije inženjera brodogradnje. Pri većim poslovima uzimao
je ispomoć.
Za vrijeme II. svjetskog
rata prekinut je rad brodogradilišta koje je kasnije mobilizirano za potrebe
ratne mornarice. Usprkos pritiscima, brodogradilište je sve do 1954. godine
uspjelo djelovati kao privatno poduzeće. Gradili su se trabakuli i pasare te
servisirali brodovi. Iz toga doba je i motorni čamac "Moreška" (12
m), koji i danas vozi na liniji Korčula-Badija. Zadnji i najveći bio je motorni
jedrenjak "Stonac" (20 m), koji također još plovi.
Međutim, u vrijeme izgradnje
ratne luke Lora, Jeričević je morao napustiti dotadašnju lokaciju. Novu
lokaciju nije uspio dobiti pa je brodogradilište 1954. prestalo postojati
premda se Jeričević nije dao. Preselio se u radionicu u hangaru JK
„Split", u Lučici u Spinutu. Zatim je nedaleko od Arheološkog muzeja
podigao baraku u kojoj je nastavio graditi manje motorne čamce do 7 metara
dužine sve do odlaska u mirovinu 1963. godine.
Jeričević je manje brodove i
čamce sam gradio prema tradiciji korčulanske drvene brodogradnje, dok je
skuplje i složenije konstrukcije radio prema projektima tehničara Josipa
Galešića. Za vrijeme postojanja brodogradilišta, u njemu je sagrađeno od 10 do
15 čamaca, pet do šest trabakula do 50 tona nosivosti, desetak jedrilica i
četiri sportske jahte dužine 9,30m, s motornim pogonom, koje su naručili
zagrebački industrijalci: Kohek, Šnajder, Badel i Butorac.
/prema I. Mosettg: Sto godina splitskog poduzetništva,
trgovine i zanatstva i G. Tudor: Od bracere do tankera/Pronašao: Mladen Jelić
Nema komentara:
Objavi komentar